SARAJA AZRA

Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali.
A nije trebalo.
Trebalo je živjeti..................
Ivo Andrić

Toliko toga ima čega se i sama bojim, a ne treba, ali barem pokušavam živjeti bez straha bez predrasuda, hrabro......
često susrećem ljude koje takav moj stav iritira jer smatraju da se treba pokoroti većini i biti tih i neprimjetan i nikada i ni pod koju cijenu ne izreći drugačije mišljenje ili stav, a nedaj bože i učinti nešto protivno većinskom shvaćanju, ima i ljudi koji jednostavno ne žele vjerovati u dobro, uvjereni su da sve je zlo i loše i nažalost takav život im i bude, dragi moji prijatelji imajte hrabrosti vjerovati u sebe u dobro u sad i ne obzirite se na one koji ne vjeruju jer ŽIVOT JE JEDAN i VRIJEDI GA ŽIVJETI

često ukazujem na činjenicu da ista izjava događaj i stvar može kod dva čovjeka subjektivno izazvati sasvim različite dojmove
primjerice uzrečica...sve će proći....uobičajeno se uzima kao optimistična najava nečeg bolje......a evo ja se kad god ju čujem sjetim predobrog stiha Meše Selimovića koji kaže

"Sve će proći.
Ali, kakva je to utjeha?
Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život.
Zar je nada u tome da sve prođe? "

to mi je jedan od najdražih stihova uopće i nimalo mi ne smeta što je pomalo obojen pesimizmom, on postavlja PREVAŽNO pitanje zar je nada u tome???!.....
naravno da nije, čim nadu povežete sa bilo kojom osobom ili bilo kojim doživljajem vi ste je u biti izgubili jer nada ne može biti u ničemu drugome doli u nama samima, samo u nama je nada dragi moji blogerski prijatelji

dragi moji, blogerski prijatelji upravo sam odgledala album - slike sa mature godišta 1972 (godina iza mene) - proslave od prošle subote , moje drage prijateljice iz djetinjstva, sve odreda, ne znam koja mi je draža i koja je ljepša kad ih gledam jer ne kaže se uzalud očima je lijepo što duši je drago...... još sam pod dojmom, moja CAKANA sada živi i radi u Las Vegasu, ista je samo što godine idu.....uz nju su redom sve moje prijateljice što sa košarke što iz škole što od odrastanja i sa svima sam u face-kontaktu, Nina živi u Grčkoj, Alma u Nizozemskoj Sanja u Njemačkoj Sanela u Austriji a Almira u Australiji, Ljiljana u Hrvatskoj eto tako smo lijepo rasuti po svijetu ....da nas svugdje bude valjda je to dobro...iz nekih razloga koje možda ne razumijem ali želim vjerovati u to, sve su mi lijepe kao i prije neke i ljepše većina je udata ima djecu, žive i rade svaka u svojoj novoj sredini baš kako i ja na svome otoku,....grle se i ljube i gledaju s ljubavlju jer bez obzira na sve i usprkos svemu PREVAŽNA su prijateljstva koja nosimo u duši iz vremena kada smo još bili djeca i kada smo odrastali u ljude......nemože se to promijeniti i neće i ne treba se ni mijenjati ali uvijek ima mjesta i za nova prijateljstva

jednom davno pročitala sam Andrićevu misao koja kaže

Jednom mu je neko - u zao čas! - rekao da je pametan. Kako i zašto, to sam bog zna. Tek, on je poverovao u to. I otada je taj inače mirni i bezazleni čovek postao nemoguć, težak sebi i drugima.

i zaista dragi moji nikada nemojte postati "umišljene veličine", nikada nemojte misliti da ste vrijedniji od bilo koga drugoga jer nije na Vama da to sudite, a čim i pomislite da jeste tad znajte da sigurno NISTE jer veličina ljudi nije u izdizanju iznad drugih nego u razumijevanju drugih

ne želim prizemljenje

jutros sam pročitala komentar koji kaže "prizemlji se "
NE ŽELIM SE PRIZEMLJITI jer na koncu što je smrt doli prizemljenje
tko me čita duže zna da na ovom blogu ima dosta mojih sjećanja koja su pretočena i u knjigu, ima tu dosta i mene, zato i ne želim napustiti ili izbrisati blog ali se prizemljiti baš i ne želim poslije izbjega na otok ponovno sam uspjela posložiti život i znate što da...uspjela bih i treći put da moram a znate zašto eto baš zato što se nedam prizemljiti jer želim da duša moja i nadalje leti prostranstvom života, slobodna kao ptica u letu, i da me vodi i daje snagu a tijelo je moje na zemlji itekako

poručujem ne samo turimti nego svima koji se žele prizemljiti da su na krivom mjestu i mogu slobodno odlepršati što dalje jer Saraja Azra nekada Rejhana na ovom blogu sletiti neće ....pa kome krivo kome pravo.... kome drago i kome nije neka se ipak nasmije jer dobro je po njegovo zdravlje,

dragi moji blogerski prijatelji nadam se da će Vas ostati nekolicina sa mnom a kvalitet ionako nikad ne tražim u kvantiteti više volim jedno kvalitetno i vrijedno blogersko prijateljstvo nego brojna osrednja a sve svoje drage blogerske prijatelje upravo želim podsjećati da se "NE PRIZEMLJE"

često na razne načine pokušavam reći da SVE i NIŠTA nisu dobri ni smjerovi ni odgovori..., jednom je napisao Andrić
Tko ljudima sve vjeruje, prolazi rdjavo; tko ništa ne vjeruje, još gore. ...
i baš je tako, dragi moji i uvijek u svemu pokušavajte odmaknut se "od ništa i od svega" osjetit će te da tako
plovite kroz događaje mirnije....stabilnije....lakše.

Dragi moji Između bojazni zloslutne da će se nešto dogoditi i nade da možda ipak neće, ima mnogo više prostora nego što se misli,
jer uvijek ima mnogo više mogućnosti od hoće i neće, jest i nije, može i ne može i upravo se u tim mogućnostima "između" i zbiva i nalazi većina događaja svakog od nas.