SARAJA AZRA

kino

u mome rodnome gradu tih kasnih 80-tih kino nije bilo samo kino......mojoj a i drugim po godinama bliskim generacijama + - 10 godina to je bilo in okupljalište-sada bi se to tako reklo. Subotom se tu događao DISKO postavili bi onu disko kuglu sa blještavim stakalcima koja mi i danas svijetle u očima sjećanja na te dane....i svi bismo što stajali što plesali i gledali bi smo svako u svoje simpatije....bilo je to lijepo....jednostavno i masovno okupljanje. Ostalim danima gledali smo filmove raznog žanra petkom su bili akcijski utorkom komedije ....a bili su i filmovi za odrasle i prišapnut ći Vam i to smo išle krišom gledati jer je tata moje prijateljice imao ključeve pa bismo ušle i izašle po mraku kradom i toga se sjećam......a najviše sam voljela onaj neponovljiv osjećaj kada izađeš na dan poslije zanimljiva filma s pomiješanim osjećajem zbilje i jave i samo na nekoliko sekundi svijet izgleda nekako drugačije, nekako punije i svijetlije, eh uvijek sam htjela zadržati taj osjećaj što duže, iako znam da je to nemoguće jer osjećajima se ne da upravljat njih se može samo osjećat ......