subota, 15.09.2007.
Britanske drzavne skole
Obrazovni sistem u Britaniji smrdi. Ne smrdi onima koji imaju love i mogu birati, ali u cijelosti (s obzirom da su britanci tako humani u svemu ostalom), mogu zakljuciti da ima vise centara u kojima se spasavaju zivotinje, nego sto ima casnih, dolicnih skola, koje su pristupacne djeci iz radnickih obitelji zeljne pravog znanja.
Kad pomislim da nauka moje troje djece ovisi upravo o tom smrdljivom sistemu, osjetim mucnu bol u zelucu.
U Britaniji obrazovna zapreka doseze do kolijevke, pa i iza nje. Desetljece laburista i bilijuni funti koji su izliveni u drzavni obrazovni sistem, ukljucujuci vodece fakultete u zemlji, nisu pomogli da se zaustavi model drustvene nejednakosti. Blair-ovo propalo obecanje da obrazovni sistem dovede na nivo "svjetske klase", proslog je tjedna zamijenjeno vrlo kontroverznim eksperimentom u Brighton-u. Naime, gradski odbor Brighton-a, prvi je u Engleskoj donio odluku da se mjesta u vrhunskim drzavnim skolama dodjeljuju putem "lutrije". Sistem lutrije je toboznja solucija totalnoj zbrci britanskih drzavnih skola, gdje se za razliku od trenutnog sistema ne uvazavaju zalbe, jednom kad je mjesto ustupljeno ili neustupljeno i sto je najvaznije cini gotovo nemogucim da obitelji srednje klase monopoliziraju vodeca mjesta.
Trenutno, upasti u dobru skolu ovisi vecinom o tome u kojem dijelu grada zivis i da li si u "catchment area" zeljene ustanove. Sto si blize dvorisnim vratima, vjerojatnost je veca! Imucni roditelji imaju priliku "kupiti" tu vjerojatnost, time sto se usele u skupocijenu kucu (neke Ł1M +) koja se nalazi tik uz "creme de la creme" skolu. (Vrhunska skola u blizini, je postojani grijac cijena kuca.) Ili ako je u pitanju vjerska skola, postanu religiozni polaznici nedjeljne mise sa velikodusnim darovima crkvi, ciji im Father Andrew osobno napise preporuku za headteacher-a kao dobre, religiozne obitelji.
Dakle, iako ce ova cinjenica uspaniciti tisuce srednjoklasnih obitelji, koji su bili uvjereni da kupnjom brizljivo odabrane, astronomsko skupe kucice kupuju i mjesto svojem potomku u skoli iza ugla - meni, obicnom smrtniku i mojim potomcima to bi trebala biti dobra vijest. Ali nije!
Nije zbog toga, sto jednu vrhunsku skolu ne cine zidovi, niti je ne cini iskljucivo kvaliteta ucitelja, vec veliku ulogu imaju upravo oni koji tu skolu pohadaju i njihova razina intelekta, koja nedvojbeno dolazi iz odgoja i obiteljskih vrijednosti.
Kakva je politika svih skola pri prijemu? Neke biraju akademsku sposobnost, vecina kao i cuvena London Oratory (Blair-ova djeca su je pohadala) traze usvajanje vjere i podrsku skolskim nastojanjima. Skola koja gubi kontrolu nad upisom ucenika, vise nece biti skola koja je bila. U ovoj zemlji, to je vrlo istinito.
Prije sam se barem mogla nadati da cu eventualnim hipokriticnim odlaskom u crkvu zadovoljiti uvijet da mi dijete ne ostane totalni kreten, ili sam se mogla nadati da cu se dokopati love i kupiti tu kucicu koja je mom potomku karta za bolje sutra. A sta sad?
Preostaje mi jedino da spakiram krpice i vratim se u lijepu nasu, pomirim se sa cinjenicom da kad moja 12godisnja kci pita tetu u knjiznici za Dnevnik Ane Frank, dobije odgovor da je to pretesko za njezin uzrast i da joj ona ne preporucuje spomenutu knjigu do 15-te godine. Ili se pomiriti sa cinjenicom da je moja 5godisnja kci jucer dosla doma iz skole sa knjigom na engleskom i albanskom jeziku, jer je teacherica mislila da smo kosovski albanci, koji se u nasem kvartu sire kao virus. A mozda mogu probati usvojiti teoriju "think big and positive" i nadati se najboljem.
Welcome to 21st century, diverse and politically correct, Blair's Great Britain!!!
- 12:23 -
