petak, 04.08.2006.

Priče iz okruga Hazzard

Unaprijed se ispričavam zbog ove recenzije. Nažalost ljeto je za mene prilično sušna sezona što se filmova tiče. Tada sam hendikepiran za flat rate internet koji je nepresušan izvor kako novih, tako i starih izdanaka sedme umjetnosti, Na žalost, u Lijepoj Našoj je ta usluga pri prihvatljivoj cijeni ograničena jedino na Zagreb. Sve to me podsjeća na drevne sumersko-mezopotamske gradove države i trgovačka naselja od šatora koja ih okružuju. Mislim da je analogija prilično očita.

The Dukes Of Hazzard - naravno da nisam gledao seriju po kojoj je film snimljem jer nikad nije prikazivana u Hrvatskoj. Sve u svemu, smatram da jedino Mad Max ima kulerskiji auto od ova dva sretna kopileta. Taj auto, nazvan General Lee, (sa konfederacijskom zastavom na krovu i svim ostalim pizdarijama) je vjerojatno jedno od utjelovljenja nacionalnog identita američkog juga. Gotovo ćutim kako su američanski klinci slinili za tim autom. Al da je dobar, dobar je. Pa kažem vam, jedino Mad Max ima kulerskiji auto.

Jessica Simpson mi je oduvijek bila strašan komad, tako da jedina stvar koja preostaje nakon odgledanog filma je zamišljanje hard core porno verzije u kojoj bi ona glumila glavnu ulogu. Naravno, ovo je takva vrsta filma da ona nije jedini dobar komad žene koji je bio na ekranu. Naganjanje automobilima u filmu je izvandredno masno i predobro izvedeno. Ulje se gotovo može nanjušiti dok ih se gleda. To je ujedno i najbolji dio filma. Meni se svidjela i uvodna šora u lokalnom baru/saloonu/birtiji, štoliveć.

E sad, autori svih viceva i fora su očito cijepljeni protiv humora, a elementi slapsticka uopće nisu smiješni, nego iritantni, nategnuti i predvidljivi. O očitoj nedojebanosti scenarista govori i to da sam osjećao toliko neiskorištenog potencijala u onelinerima Willie Nelsona (koje sipa cijeli film) da me hvatala mučnina, povremeno trčkalica, a s vremena na vrijeme i jak nagon na povraćanje. Osobno mislim da bi i Mirko Fodor mogao smisliti bolje fore. Jedina približno humoristična osoba je šmokljanoliki šerifov zamjenik Enos Strate (Michael Weston). Ne samo da mu ime svi krivo izgovaraju Anus nego je tip uistinu odlično glumio debila. I ne, ne znam da li je ovo bila pohvala na njegov račun ili ne. Uglavnom tip je malčice realnija verzija pozornika Doofya. Gluma je vrlo slaba i nema se tu što više reći, a da ne prijeđem na određene nepoćudne izraze koji definitivno nisu u duhu katoličke, a, ruku na srce, ni ostalih vjeroispovjesti (osim možda LaVeyovog sotonizma). Ne znam zašto je Burt Reynoldsu trebala ova uloga; tip je faca, a ja bih ubio da imam brkove kao on.

Ovaj film je iznimno mutav, ali mi baš i nije dosadno bilo gledati ga. Mozak na pašu i deri. Moram napomenuti da sam imao bilo kakva očekivanja od ovog filma ne bih ga sigurno odgledao do kraja. Na kraju svega, imam osjećaj da nekako nisam bio dovoljno inspiriran da ga popljujem sa guštom, što i zaslužuje i na tome se ispričavam. To je ujedno i jedini razlog zašto mu dajem 1/10 a ne 0. Osobno bih autore ovog nedjela uvaljao u katran i perje, gađao ih trulim povrćem, a potom ih izgnao u Sjevernu Koreju sa ogromnom tablom na kojoj piše "The South Will Rise Again". Nameću se i druge destinacije, recimo Liberija, Sierra Leone, Angola ili, za amere, uvijek popularni i aktualni Iran i Irak, a bogami i mnoga druga mjesta na bliskom istoku i šire.

Na slici su prikazana omiljena oružja zemlje oslobođenih američkih robova - Liberije: mačeta i kalašnjikov (u ovom slučaju mađarske proizvodnje). Ujedno i jedina bar približno primjerena sredstva kazne za tvorce filma.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.