BriJaNje i goTovo - NišTa ViŠe
utorak, 27.06.2006.
Maybe we dont understand that he world wont wait for us
Želim…
Želim da ovaj svijet zaboravi zašto postoji.
Želim da mi moj život nije satkan od razočarenja,
Jer ga još uvijek volim.
Želim da mi se na leđa natovare ogromna kamenja,
Da pod pritiskom sunca osušim i presušim,
Jer ga još uvijek volim.
Želim da ga ucrtam u srce, taj znamen vječnosti.
Ne postoji u mojim željama budućnost.
Ona je prolazna, ona je samo dio prošlosti.
Dio prošlosti što vene, pada umire
Nema boljeg sutra, ta nada što ju želim svakim
Danom, od jutra
Do večeri, vene, pada umire.
Vene i pada, umire.
Želim da ovaj svijet nauči da ga volim.
Da nauči prenijeti znanje i priče.
Želim ljubav u nemoćnoj duši mojoj
Staroj i razočarano teškoj.
Mrzim ga.
Toliko suznih očiju zbog njega.
Police knjiga o njemu.
Želim da padnu i da zaborave živjeti.
Želim da svijet, moj svijet, i morski svijet
Svijet trave i mačaka ne uvene.
Jer ja umirem za njim.
Još ga volim. On je ono što želim.
| lipanj, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Samo BriJanje, I nišTa više
Linkovi
Biti ili ne biti u centru svog vlastitog razmišljanja?
HeHeHEHe
Ne želim da me ekipa krivo shvati.. Ne želim se razočarati njihovom mišljenju o meni... Ja se volim ljubakati ali to sad nije važno... Ili je?
Sviđa mi se miris šume poslije ljetne kiše. Uživam živjeti kao list na vjetru. Sloboda mi se čini ograničenom jer moji roditelji vole ograničavati ono što oni nazivaju slobodom. Nema veze jer ću i ja jednom napuniti 18. Zašto se 18. godina i sloboda vežu kao srodni pojmovi.. Zamisli da i riječi imaju rodbinske veze.. HAHAHA... Pa i ja imam 3 brata koji mi u diplomaciji nebi bili braća. Ali opet su mi braća. Brat brat i brat. Najbolji prijatelj, najbolji prijatelj, i najbolji prijatelj. I imam i malo manje dobru braću. Prijatelj, prijatelj, prijatelj, prijatelj, prijatelj, prijatelj, prijatelj... Bestica, bestica, bestica....
Hahahahahaha ja se užasno volim gubiti u riječima... Ali se još nikada nisam izgubila u pravo smislu te riječi. Zašto? Zato jer rijetko kada govorim i shvaćam riječi doslovno. Bez obzira na to jer su riječi kao putokaz izgubljenima. Treniram glumu već jako dugo. Treniram. Ili igram glumu. Ma svejedno. Nekih 7 godina moj se svijet vrti oko predstava, putovanja, grimasa i kostima... Volim dramatično otkrivanje suza. I postoji još jedan čaroban prijatelj. Gitara... Alhambra... Ima predivan zvuk i zvoni mi u grlu i tijelu kada ja i ona sviramo i pjevamo zajedno. I sviranje treniram već dosta dugo. 5 godina klavira i njegovih drvenih nevino bijelih i smrtno crnih tipaka, i godina protekla u gitari.
Nešto što ne bih mjenjala na čitavoj eliptički oblikovanoj Zemaljskoj kugli je moj glas. Istražujem njegove mogućnosti. Rotiram ga. Okrećem ga. Preklapam ga i sklapam i mješam poput valova na havajskoj plaži. Učim ga da odma uhvati malu tercu niže od zadanog tona. Učim ga kako da se strasno obruši na višu oktavu. Učim njega, a nedavno sam primjetila da učim i sebe.
Hvala mojoj profesorivi klavira i hvala mojoj profesorici gitare. I hvala mom profesoru koji mi je prvi dao mikrofon u ruke. JA nisam tada ni znala čemu služi spravica crnog vrhića.
I onda sam shvatila da ser iz njega čuje ono što mi nazivamo glazbom. Što ljudi nazivaju glazbom.
Mrzim komercijalu. Volim stare rock bendove. Gunsi, Pink Floydi, Rollići i ekipa. Beatlesi. John Lennon kao najveća legenda svih vremena. Njegova "imagine" moja najdraža pjesmica. Bob Marley ---- Car.... No Women no cry.. Every little thing is gonna be alright....