Nemoj više govoriti... ne mogu te više slušati... sve sam shvatila... prestani.... pusti me....
Ja sam kriva jer postojim
Kriva sam što promatram svijet za koji sam mislila da je moj
Umorna sam i neopisivo žalosna
što niko ne vidi i ne primjećuje
jer ipak
zašto bi se ostali brinuli zbog nekoga ko nije vrijedan ičega...
Gdje je moj osmijeh na kojeg sam navikla... i gdje sam izgubila radost koja me pratila...u kojoj sam uživala, zajedno s onima koji su me voljeli i na sladak su način to pokazivali... Previše je vremena koje ne možemo obrisati pa makar mi to željeli više od... od bureka kad si gladan.. hehe...
Nedostaje mi sunce i moj pogled u sneno ljetno jutro
Kada sam znala da ću otrčati u zagrljaj
prijatelja, ljubavi, ljepote...
Život neće plesati ako ga zamolim za ples... a ja sam ionako sve izgubila na ruletu prijatelja.. I može svaka pogreška biti savršena kao što kaže moja mala pametna frendica... Ali nešto si ipak ne možemo oprostiti, iako ne razumijemo gdje smo pogriješili.. Ali radije ćemo prihvatiti da smo krivi nego se izvlačiti, opravdavati... Jer sam preumorna da bi razmišljala o filozofiranju...Jednostavno preumorna...
Ja sam uvijek bila ovdje i tu za svih...Razgovarala i tješila, grlila i vikala...A sad, meni treba pomoć! Sve je krenulo u jebenom krivom smjeru... A sad, meni treba pomoć! Ja sad vičem da trebam nekoga ali ionako nema tih očiju koje su mene upoznale i vidjele kao osobu jer se svi znali samo drkat i zaebavat...
ALI; DA, JA SAM KRIVA, KRIVA SAM, LJUTA NA SEBE ŠTO NJIMA NIJE BILO BITNO ŠTO SAM JA PLAKALA ZBOG JEBENE ZAEBANCIJE, KRIVA SAM JER SAM MISLILA PRVO NA DRUGE, KRIVA SAM JER SAM NAIVNA I KRIVA SAM... ma...
ma...
da da da... nikome nikad ništa nije značio moj smješak...I kad bi se bilo kome nasmješila i mislila da im je drago... i zaboravila bi da mi lažu. A ja sam se obožavala smješiti... Nema veze... možda sam sebična ali ja bi prije stvarno sve učinila za svih...i sa svima sam pričala i nalazila ljepotu u tome... i sad sam u kurcu...
Sad zaboravljam sve, ostajem kući u svojoj sobi smješeći se svom odrazu u ogledalu... i gadeći se govoru i razmišljanju...
i još samo nešto...nikad nitko nije znao sve o meni, dok sam ja znala baš sve o njima...
Pročitajte nikino djelo... djelo cure koja je posebna koliko je i luda i pametna... stavrno nenadmašna u pogledu s neke neotkrivene strane svijeta...
My agony will push me into my own grave
ja sam zamaskirana tuga što hoda ovim hladnim svijetom.svi me smatraju sretnom,ali pokušajte mi dokazati da sam sretna ako mi je srce ispunjeno boli i mukama.imam samo trenutke prolazne sreće,i to samo u prijateljima,no ni oni ne znaju kako se zapravo osjećam i što proživljavam...vjerovatno nitko neće znati nikad...Nitko ne zna koliko boli kad se u nekoga razočaraš,kad imaš previše želja za koje znaš da se nikad neće ostvariti,kad padaš u tamu i nitko nije tamo da te povuće natrag na svijetlo...želim da moj život ovdje završi...pitam se hoće li mi nedostajati ovaj bijedni život kad utonem u smrt?koliko ću još ovako izdržati? ljudi gledaju na život "poslije svake kiše dolazi sunce" a ja "poslije svakog sunca dolazi kiša"...svaki dah koji posjedujem je prepun umora i uistinu nemam više volje za životom...jednostavno nemam i pun mi je kurac lažne sreće,pretvaranja i prozirnog osmijeha...ne mogu nastaviti...Ne znam da li sam vam ikad rekla,ali ja sam već pomišljala na smrt,na kraj mojih otkucaja srca,na samoubojstvo...žalosno je to...što sam gurnuta na rub i što ću jednom samo puknuti i dodirnuti dno...toliko me život tjera da se uklopim da sam više puta osjećala potrebu da nestanem...nije važna moja patnja svijetu,nikad neće biti...nitko ne zna što ja osjećam.nitko ne osjeća što ja osjećam.nitko ne može shvatit crnu boju moga života.NITKO.svaka nada je izbljedjela,a ostala je još samo jedna koja polako hlapi...svaka minuta ubije djelić moga života i sretnih sjećanja koja sam imala nekoć davno...propadam sve dublje i dublje.ne postoji izlaz iz ovog labirinta,ni povratak...odkad za sebe znam-nosim muke cijelog svijeta....znam da je ovo depresivno i mračno razmišljanje..ali ne mogu ispraviti istinu-ne mogu lagati...svijet je za kurac i rijetki su oni koji su zapravo pravi prijatelji...ne tražim savršenstvo...tražim očajnički spas...
The one who can never be explaind...:::*Lana*::...
|
Đu$kaJ B@By, ĐUuuuuuuSkaaj!!!!
