Roko je legenda, a legenda NIKAD NE UMIRE!
Toliko sam plakala… Toliko smo plakali…. Ali naše kristalne suze ga neće vratiti, koliko god bile dijamantne i čiste i prozirne, tužne….. Roko je otišao… preskočio je svoje granice, uplovio tamo gdje lijepo i gdje ga ne boli…. Sa zlatnim satom će nas gledati od gore… O Bože…..  Najkraće što mogu: brat moje najslađe vrckave Dore zauvijek je zaklopio svoje oči u utorak, od prokletog tumora na mozgu, dan prije svog 18. rođendana… Zamislite, onog Svetog 18. rođendana kojeg svi sanjamo kao dan kada krećemo u život, kao dan kad sam sama i slobodna! Pokopali smo ga u četvrtak, izgledao je kao da spava, kao da će se probuditi… A joj, mala moja Dorice, mi smo ovdje zauvijek za tebe… To smo dokazali time što smo SVI došli na pogreb, svi smo skupa plakali, svi smo se sjećali njegovih riječi, njega….Ali to tako nije fer, zašto se to dogodi Dori, koja je tako vesela, slatka, ma sve najbolje! Bog štiti pijance i budale, to je potpuna istina, ali Roko je bio legenda, a legenda NIKAD NE UMIRE!
Neka počiva u miru, neka nas gleda od gore, neka ne dopusti da se ovo što se njemu dogodilo dogodi nekom drugom tako dobrom……
 Stuff for your blog!
|
Đu$kaJ B@By, ĐUuuuuuuSkaaj!!!!
