ponedjeljak, 27.11.2006.

NABIJEM TI GA U... ( beep ) !!!

Započne dan ok, mislim ok jel mi ni u jednom trenutku nisi prošao kroz glavu.
I dolazi sms. Tvoj! Mrtva hladna otklopim svoj mobitel i pročitam najnormalnije. Da mi je barem srce brže zakucalo kad sam vidjela tvoje ime, skužila da je poruka tvoja, ali nije.
I sad ti zahtijevaš neke svoje stvari, koje su igrom slučaja još uvijek kod mene, na dnu moga ormara, tvoje osobne stvari koje mi baš ništa više ne znače.
E ne može. Nemama vremena. Ne želim te vidjeti. Kad sam inzistirala da se nađemo, baš iz tog razloga da ti vratim te iste stvari uvijek si bio prezaposlen i nisi mogao.
Sad ja ne mogu. Nemam vremena, ne želim ga niti naći, pa neću ga valjda sada na tebe trošiti. A ne želim svoj pomak, napredak u vezi tebe, kada te napokon ostavljam daleko iza pokvariti sa time što ću te opet vidjeti. Kad ću bit ja, ona stara, ponosna i čvrsta... e onda.
A sad... čekaj. Ja sam jako dugo čekala na nešto... sad češ ti.
Treba ti hitno, sorry, i meni je trebalo a zajebavao si se sa mojim osjećajima i ostavio me da se koprcam u blatu neznanja... nije ni bitno više... samo sad ja tebe ignoriram. Drugačije je, znam, nije niti veliko kako je ovo moje bilo... ali, sada si ti postao " objekt za ignoriranje " . Divno je, jel da? Čovjek se osjeća tako posebno, zar ne?

| 13:16 | Komentari (12) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>