srijeda, 06.06.2012.
Parada
Ove godine smo se svi nasmijali i rasplakali gledajući ex yu filmski hit - Paradu. Problem tamo obrađen je... Čekaj, sve se to zna.
Priča iz stvarnosti u kina pa opet nazad putuje poput ping pong loptice (to je onaj pederkasti tenis). Opet? O našem mentalitetu znamo dovoljno je sasvim jasno da je inat osnovni motiv za djelovanje, a "pametniji popušta" može vrijediti u nekim sjevernim, uređenijim kulturama.
Imamo rat u malom. Kao što je šesnaestogodišnji vojnik rekao u legendarnom prilogu za neku (opet ex yu) televiziju, "Oni bi kao da se odcjepljuju, a mi im kao ne damo.". U čemu je razlika? Dok s jedne strane stoji ideja slobode, druga strana zagovara tradiciju (neovisno s koje se strane gleda). I onda tuče, svađe, ratovi.
Lavovi vole gay seks. Tako učvršćuju prijateljstvo. Isto tako, lavovi svrše za pola minute, pa možda i nije najrelevantniji primjer.
Nego, sad postoji i neki Stožer. Ovi bi da ljudi shvate da se i oni vole, pa da ih možda Stožerovci ne premlate kad popiju hrvatsku pivu više pred ekranom u nekom baru s ljepljivim stolovima, a ovi drugi bi pak tukli pedere, išli doma pa ženu tukli ako ne da na pederski način, pa za godinu dana sve ispočetka.
Ljuta sam na cijeli taj svijet. Moj tata je protiv parade, ali moj tata nikad ne bi izašao i tukao nekoga zbog toga. Nije ni on uvijek najugodniji javnosti. On ne bi bio sretan da mu ja kažem da volim cure, ali vjerojatno nema problema s gledanjem istog na nekoj porno stranici i to pod straight kategorijom. Moj tata, je naravno, junak. On stoji iza svojih stavova, ali se upušta u raspravu o njima. Kad nas dvoje razgovaramo o tome više liči na raspravu o glasanju za Kukuriku ili laburiste, a kad se na forumima vode takve rasprave pretvara se u pitanje života i smrti.
Dokle će inat? Hrvatska pati od depopulacije, kako i ne bi kad izjedamo jedni druge, sami sebe.
- 16:42 -
