Q STRIP
petak, 08.12.2006.
[tjedniQ] Od četvrtQa do petQa
|
Ooo ... odmaqlo mi jutro! Nema veze, hajd'mo direqtno na događanja prošlog tjedna. » liQ i djelo « Daqlem, prošli put sam stao najavom da idem na put. No, naravno prije puta trebalo je odraditi još jednog Juniora i Gea za NGJ te natezanje oko plaćenja istog (uvijek me neobično razveseli ta logika po kojoj mi radimo peti broj u školskoj godini, a smatra se normalnim da nam je plaćen teq prvi; neka reprintna slovenska prava da i ne spominjem). I onda, kad sam mislio da je sve gotovo, evo moje drage Modre laste (rečeno bez ironije) s upozorenjem kako je idući broj broj za gužvoviti prosinac te kako ga treba što hitnije isporučiti! Užas i panika ... Kasno je poslijepodne, ja se nisam ni spaqirao - što da se radi? Opcija jedan je odgoditi to do iza puta, crtati u nedjelju navečer ili ponedjeljak ujutro kako bi sve bilo spremno za utoraq. Opcija dva je stisnuti. Stisnulo se! Cijela tabla Borovnice je - zahvaljujući ingeniozno napisanom scenariju - nacrtana, poskenirana i poslana u sat i petnaest minuta. Reakcije kolega su bile entuzijastične (ništa ne nailazi na veće odobravanje od maestralnog zabušavanja), a ni iz redakcije se nisu bunili. Ne pišem ovo na pravom kompu, ali možda vam popodne, ako uhvatim časak, postavim crno-bijelu verziju te stranice, na divljenje. (Evo:   )I onda se otišlo u Pulu. Sad, to nije imalo veze sa stripom pa u teoriji ni ne treba o tome ovdje pričati, ali hajd'mo, na sekundu. Kako je bilo? Okej. Sajam je odlično organiziran, zgrada je lijepa, prostor u kojem smo čitali blogove je zanimljiv i lijepo uređen, hrana je bila podnošljiva ... A ja sam i tako išao jer sam usput naredao pet drugih sastanaka, o jednom od kojih ću vam možda pričati kad i ako prijeđe u neki vidljiviji stupanj realizacije. Na samom Sajmu družio sam se (ono malo koliko jesam) s blogerima i bilo mi je zanimljivo vidjeti kao je blogosfera svijet za sebe kao što je i "velika" kultura jedan samodostatni balon za sebe. Tako, zapravo, nije samo strip u getu već su sve to geta različite veličine, ciljeva i samopripisane važnosti. Odmah se osjećam bolje qad se na taqo nešto podsjetim ...:) I ništa, vratio se ja natrag i onda se trebalo qrenuti u preostale poslove, prije svega Q. Definitivno (khm) je složeno špiglo za broj, nabavljena je većina materijala i dozvola za stripove, Tonči i Bob ubrzano rade na onome što znaju da moraju isporučiti (a na onome drugome, što ne znaju, još će ubrzanije raditi od usqoro), a ja sam se u međuvremenu malo bavio pakiranjem. Zahvaljujući pouzdanoj curčadi i momčadi iz SFere, u utoraq smo zapaqirali za qnjižnice 100 komada "Stripocentrika", 50 komada "Borovnice" i 100 komada "Oskoruša" (nije strip). To sam trebao odnijeti na poštu jučer, ali nisam pa sam spušio dodatnih 120 kuna na doplatne marqice. Ja, mrcina. Enivej, na stranici Ministarstva kulture imate popise knjižnica u qoje te knjige idu te možete doznati hoćete li ih biti u mogućnosti posuditi ili ćete ih ipaq - nadam se - morati qupiti (od mene). (Što se tiče pušenja para, trebao bih vam ispričati kako sam oslobođenje od carine koja bi bila 250 kuna platio 300 kuna, ali bolno je ...) Kad sam već spomenuo SFeru, treba znati da od pretprošlog utorqa, od 9 navečer, tamo vodim radionicu pisanja SF-a. Zabadaf je, nije nezabavno, bit će i veselije qad netqo nešto napiše pa ga budemo morali sjeći. Za sada smo još u fazi pričanja o temama i poticanja ljude na pisanje. Prvo milom, onda ... pilom. :) Idemo dalje! » linQovlje « Ne zaboravite ni ovaj tjedan: nova, neobjavljena priča na Blogoreji, a valjda je i novi nastavak Martine Mjesec tamo gdje bi trebao biti?. Uz to, uspjelo mi je ovaj tjedan nešto zblogovati i na Blogovom kolcu. Hop, hop! Inače se uglavnom surfalo vezano uz Q, te sam se taqo ponovo oduševio predanošću Gerrya Alanguilana povijesti filipinskog stripa - pogledajte ovdje ... Jovan Sekuloski, pak, svrnuo mi je nedavno pažnju na blog njegovog brata Riste (je l' starijeg?) na kojem su razni crteži koje je Riste radio kroz godine. Pogledajte i podržite čovjeka koji funqcionira pomalo udaljeno od ostalih strip-crtača ... Tih udaljenih ima i bliže. Tomislav Škrljac živi i traži posao u Petrinji, radi na svom crtežu i traži crtače za svoje (posve solidne iako opsegom mrvicu preambiciozne) scenarije. Nedavno je otvorio i blog na kojemu piše o svemu i svačemu, pa tako i o Martinu Mystereu. Vrijedi, također, posjete i podršqe. Nisam stavio linq kojeg ste mislili da sam trebao? Pa, pošaljite ga, patqu vam! » leQtira « Doq čeqam nebrojene recenzentsqe primjerqe blagorodne nam i razbujale strip-industrije, pišem o čemu me volja. Ovaj put o nečemu što bi gotovo pa mogla biti obvezatna leqtira iz povijesti stripa iako ne znam qome bih je točno preporučio. Neqa, ja ću napisati što je to, a preporučit će se samo onome qome se ima preporučiti.  Uh, zašto je ovo dobro? Prvo i prvo, jer su "Pustolovine Luthera Arkwrighta" dio izvornog ludila kasnih sedamdesetih, kad je strip iz dječaštva prešao u mladenaštvo i počeo otkrivati, seks, droge, religiju, filozofiju, ukupnost svjetskog nasljeđa, SF i mješavinu svega toga. Nešto kao Novi kvadrat, ali na puno više strana. Avantura kroz multiverzum (nesumnjivo nadahnuta Michaelom Moorcockom - ako ništa drugo, junak je bjelokos) alternativnih povijesti uz full-time eksperimentiranje granicama izdržljivosti stripovske stranice. Bryan Talbot nije najbolji crtač na svijetu (malo je krut i već trideset godina radi iste greške), ali je jedan od većih razmišljalaca o stripu i nemalo je utjecao (postavkama i temama) na Alana Moorea i trudio se do u besvijest. Ne znam tko je više vremena proveo na stranicama, više znoja i qrvi uložio od Bryana. Elem, strip je fascinantan, ali današnjem čitatelju možda malo odbojan zbog totalnog zeitgeista kasnih sedamdesetih. Ja priznajem da nisam čitao svaku riječ, ali da sam puštao strip da se oblijeva oko mene i da se ljuljuškam na njegovim valovima. Bryan Talbot, čovjek koji je stavio "trip" u "strip". » marQeting « A aqo vam se svidi ona Borovnica gore, možda poželite qupiti i album? Tvrdi uvez 59 kuna, meki 39, poštarina 10, narudžbe na mcn (at) hi.htnet.hr. Ne mislim zahtijevati ni prijetiti, ali aqo vam ovaj blog nešto vrijedi, promislite mi s vremena na vrijeme udijeliti qoju qunu kako bi laqše opstao. Roba je uvijeq moja, daqle, prvoqlasna. Do petqa! (mcn) |