Q STRIP
nedjelja, 24.07.2005.
[Qolumna] RollercoasterDobrodošli u Gotham!
|
Piše: Zoran Veles Dobrodošli u prvo izdanje kolumne koja će na repertoaru imati suvremene američke stripove. Rollercoaster je subjektivna kolumna. Često se osjećam kao na vrtuljku okružen gomilom različitih stripova iz američke hiperprodukcije, a istovremeno ne mogu bez njih i bez novih stripova koje upravo sada netko piše ili crta, tamo negdje daleko, širom cijelog svijeta. Neki od tih stripova jednog dana će vjerojatno postati klasici, velika većina će s vremenom pasti u zaborav, a neki će biti dragi samo određenoj publici koja će u njima pronaći vlastite vrijednosti. Stripovi su subjektivni, pa ih sigurno zato toliko i volimo. Kao, uostalom, i svaku drugu najvažniju sporednu stvar na svijetu. Fanovski pristup i navijačka subjektivnost su dokaz naše privrženosti, a ako se s nekim mojim stajalištem ili tezama iznesenima ovdje i ne složite – nemojte očajavati. Diskusiju možemo otvoriti u formi komentara ispod kolumne. Rollercoaster sam zamislio kao tjednu kolumnu koja bi bila dnevnik pročitanog. Ili dnevnik primijećenog, ako hoćemo biti analitički. Obično kod čitanja stripova volim primijetiti detalje po kojima se neki strip razlikuje od ostalih, po kojima je bolji, lošiji ili, jednostavno, drugačiji. Važno mi je da ne pronađem rupu u scenariju. Važno mi je da nađem vizualni detalj koji nadopunjuje tekst. Važno mi je da u crtežu pročitam kako je crtač uživao dok je crtao taj strip. Sve su to odrednice kojima se povodim kad čitam stripove. Ako nešto od toga šepa onda čitanje više nije užitak nego muka. Pokušat ću na osnovi takvih kriterija u kolumni recenzirati (ili blic-predstaviti) neke od stripova u kojima trenutno uživam. Ali, i neke od onih koji me znaju razljutiti. Kolumnu ponekad namjeravam iskoristiti i za komentar tekućih događaja na američkoj strip sceni. Nemoguće je pokriti sve, pa tako kriterij subjektivnosti i dalje ostaje na snazi. Najvećim dijelom, ovdje, redovito planiram pratiti poteze meni omiljenih scenarista (Warrena Ellisa i Granta Morrisona), crtača (J.H.Williamsa III i Paula Popea), te izdavačke kuće DC i njenih podružnica Wildstorm i Vertigo. Najvećim dijelom. Ali ne obavezno i uvijek. Ukoliko smatrate da bi neki američki strip, događaj, rad ili novost trebalo prokomentirati, dojavite na mail ili pod komentar. Ukoliko vas i ne poslušam, uvijek možete pokrenuti svoju vlastitu (subjektivnu) kolumnu ili poslati Darku svoj esej da ga objavi, te tako sadržajem obogati site. Naravno, hvata me panika od svega u uvodu najavljenog. Bit će sigurno dosta posla, a sponzori se još nisu javili (dajte, dajte, dobrodošli ste!). I zato, prije nego li obećam još nešto, te u nadi da ću uspjeti održati tjedni ritam, odmah prelazimo na temu prvog Rollercoastera. Prije nekoliko dana stigao mi je veliki paket iz Amerike. Unutra, između ostalog, nalazila su se i dva Batmanova stripa u kojima je tamni vitez sporedan lik. Glavna faca oko koje se sve u ovim stripovima vrti je inspektor James Gordon. Batman je jedan od najstarijih i najpopularnijih junaka američke strip mitologije, tako da niti jedan od likova iz njegovog okruženja nije prošao bez medijske eksploatacije. Neki likovi poput Robina, Batgirl i Catwoman već godinama imaju svoje mjesečne edicije, dok neki, poput inspektora Gordona, s vremena na vrijeme, izađu u specijalnim mini-serijama. Svaki trenutak njihovog fiktivnog življenja u tim je stripovima pokriven. Neke epizode i neki likovi napravljeni su kako treba, a neki su napravljeni samo da bi se na ime Batmana prodao koji primjerak više.  Gordonove mini-serije Gordon's Law (DC, 1996/97) i Gordon Of Gotham (DC, 1998) su pošteno napravljene. Gordon's Law je krimić o kriminalcima unutar policije u kojem inspektorov policijski ponos Batmanu ne dozvoljava da se umiješa u rješavanje slučaja pljačke federalnih rezervi. Inspektor Gordon je praktična osoba i ima drugačije poglede na svijet od Batmana. Nije toliko mračan ili zamišljen u vlastiti monolog i psihološku analizu. Gordona zanima samo pravda i kako je sprovesti po knjizi. Tako je ovaj strip napravljen kao klasična detektivska priča. Napisao ga je Chuck Dixon, jedan od čitateljima all-time najdražih scenarista, a nacrtao Klaus Janson, poznat po svojoj izjavi «Mislim da sam rođen samo zato da bih crtao stripove o Batmanu...» Janson je poznat još i po radu na Millerovom klasiku The Dark Knight Returns. On je odličan crtač prepoznatljivog poteza, a mnogi smatraju da je svoje najbolje radove ostvario u kolaboraciji s drugim crtačima, kao tušer. U drugom stripu koji je na programu ovotjedne kolumne, stripu Gordon Of Gotham, Klaus je tuširao olovku još jednog all-time velikana, Dicka Giordana. Rezultat njihovog zajedničkog crteža je odličan – stilski upečatljiv i vizualno fluidan strip – i njime je nadoknađen eventualni nedostatak u scenariju. Inspektor Gordon ima mračnu tajnu s početka svoje karijere dok je još bio običan policajac u korumpiranom Chicagu. Ta tajna, u stripu detaljno prikazana, Gordona prati sve do današnjih dana, kada se konačno u Gothamu mora suočiti sa njom. Nedostatak u scenariju, nažalost, primjećuje se u završnici i u raspletu radnje. Iako je Denny O'Neil vrstan scenarist, završetak stripa Gordon Of Gotham je ipak napravljen previše klišeizirano i odvija se prebrzo u odnosu na ritam cijelog djela. Još uvijek je to, da ni bi bilo zabune, pošteno napravljen strip posebno dobrog crteža i priče koja upotpunjuje pozadinu Batmanovog svijeta. Ali, također se nameće i misao da je O'Neilu ovdje manjkao samo još korak-dva da bi napravio pravi-pravcati Gordonov strip klasik. (Zoran Veles ne piše ni ne crta stripove. Možete posjetiti njegov Sonic Blog ili mu pisati na zveles@gmail.com ako poželite da vam proda gomilu američkih stripova.) |