Za prvi smo dan našeg tripa Luka i ja odlučili odvoziti 50-ak km što je uključivalo prolazak po staroj Samoborskoj, Rakov Potok, Pavučnjak, Klinča Sela, Jasku sve do Draganića. Ne tako zahtjevna i ranije pređena ruta za jednostavniji početak. Uostalom, tko se želi na samome početku obeshrabriti. Naravno da su nas već prvoga dana na putu dočekali mnogi usponi i padovi. S bisagama težine od preko 15kg to i nije baš neki chill uvod, ali što se mora...

Nakon što smo prvu noć odradili na poznatom terenu, vikendici nedaleko Karlovca, sljedeće smo jutro doslovce jurili na vlak. Umalo nam se ta jurnjava na vlak i tendiranje tome da izbjegnemo Gorski Kotar obila o glavu. Jasno, popravljaju prugu... i da, jasno, HŽ nije smatrao bitnim obavijestiti nas o radovima prije samog kretanja istoga, kao i o tome da ne znaju kako prevesti bicikle busom koji na dionici Ogulin-Delnice mijenja vlak.

Baš suprotno, pustiše oni nas da se udobno smjestimo u vagon za bicikle, zapričamo s dvije teen Francuskinje koje također putuju u pratnji bajkova kupnjenih dan ranije na Hreliću i onda pljuska u lice - u Ogulinu moramo iz vlaka, a bus koji do Delnica mijenja taj vlak samostalno odlučuje o tome hoće li primiti bicikle u bus. (?!) Nda, dakle, potencijalno ostajemo usred Ogulina iako smo kupili karte za Rijeku te iako nitko prije no što je vlak krenuo nije smatrao bitnim napomenuti da oni zapravo i doslovno nemaju pojma što će s tim našim biciklima u Ogulinu.

I sad ti objašnjavaj Francuskinjama, šprehaj engleski i ogovaraj naše željeznice, maši rukama i nogama, pokazuj na GPS di moramo van...

No, put nam je već drugi dan pokazao kako se za sve pobrine. Francuskinje su izašle ranije i dogovorile da ih pokupe frendovi. Uhh, lakše je... umjesto četiri, sad treba nagovoriti vozača busa na prijevoz dva bicikla. Pobjeda! Zgurali smo bajkove, bisage i ruksake na stražnji kraj busa, progurali se iza, sjeli i napokon krenuli dalje za Rijeku.

Budući da smo u pokušaju dolaska do Korza zalutali u brodogradilište odlučismo da nam je dosta Rijeke i da se jedva čekamo baciti u more. Tako je i krenulo... Opatija- Ičići-Ika-Lovran. Tu nam je dosta... Tu nas hvata mrak i vrijeme je da krenemo u potragu za molom, skuhamo večeru i na spavanac. Sutra nastavak, srećom bez susreta s HŽ-om. J


Nela i Luka

Oznake: Puževanje, Putovanja, bicikl, kampiranje, Trip