na čudnoj cesti iza čudnih vrata

još uvik umirem. bronhitis će me dotući, nemogu spavati, jedva dišem. jebiga, živa sam. aj ti sad reci di je tu pravda u ovom svitu? ljudi koji su činili samo sranja i sranja izvuku se iz najnevjerovatnije situacije samo šepajući, a neko ko je triba postati puno stvari, ko još nije dobija niti priliku da nešto ućini od sebe, od svoga života, njemu je ta prilika oduzeta. kako se dijeli pravda u životu? kako se uopće dijeli život? zašto ljudi koji ne žele, ili ne zaslužiju živjeti žive a neko poput Ševe ne dobije tu prriliku? Koja je svrha podarit život i onda ga tako odužeti. Muka mi je od pomisli da ću opet na vodičko groblje, muka. Ne želim više, ne mogu. Meni je još lako, koliko god da me potreslo, potresa me na onoj općeljudskoj razini...a Seka, seka je u kurcu. Ne znam jeli pošteno da smo obe ostale bez prvih, neizbrisivih i velikih osnovnoškolskih ljubavi? bez dvi osobe za koje se u našim srcima vežu vodice. Znam kako joj je, i ne želim da prolazi kroz to kroz što sam ja prolazila. Išla je jučer a sad će se opet vraćati u to prokleto selo...