POGLED NA ŽIVOT

Kad legnem u krevet uvijek dugo ne mogu zaspati.Ponekad od nekih problema,ponekad od nesanice,a nekad mi se jednostavno ne spava.Uvijek imam neki strah od života i od onog što me čeka idući dan.Nijedan dan ne prođe bez nekog problema,svađe ili šta ja znam čega.Valjda nam tako suđeno!?Voljela bi kad mi djeca nebi bila tako svako malo bolesna (puno toga pokupe u vrtiću) to me jednostavno izmori.Ali uvijek se sjetim onih majki čija su djeca teško bolesna i kako je njima mnogo teže.Danas sve što ti treba za život ovisi o novcu ali njega naravno nema nikad previše.Plaća je minimalac,a režije visoke.Živjeti se mora svaki dan i svaki dan se moraš snalaziti.Ako imaš neki posao na crno naravno ne smiješ ga raditi jer odmah dobiješ prijavu i kaznu,a tomu naravno pridonesu osobe koju su ti zavidne ili one koje su ti konkurencija u istom ili sličnom poslu.Razmišljam si dali sam si mogla posložiti život drugačije gdje bi bila šta bi radila!?Pa se onda trznem i opet mislim kao da bi bilo nešto i drugačije da znam.Dani polako prolaze za njima i godine,čovjek radi i muči se kroz život,pa onda ostari (netko na žalost oboli) i na kraju umre.Stvarno je to tako mučiš se i radiš cijeli život za sebe i za djecu i na kraju umreš i nisi ni uživao kako treba u onome za što si radio cijeli život.I kako da onda budeš optimističan donekle na neke stvari kada si svijestan kako će to završiti.Kažu da nikad nije dobro ni imati sve u životu jer onda ne znaš cijeniti ono što imaš.Moraš uvijek imati neki cilj i želje za kojima ćeš težiti.Prevelika je danas oholost u svemu,a premalo zadovoljsta.Danas se muž i žena tuku i rastavljaju,braća se svađaju i mrze,djeca međusobno odbacuju i kako da opće i funkcioniraš u takvoj okolini.Kako da budeš pameta,sretan i zahvalan na svemu što imaš ako nisi zadovoljan s malim stvarima i ne znaš dijeliti ako imaš previše.