one way ticket

Opet. Klikcemo bjesomucno, kao zagrizeni djanki koji je prekjucer zadnji put vidio sut, znoje se dlanovi, vrtimo se, psujemo vlasnicima, adminima, serverima, pa se malo vrtimo po kuci u nadi da ce brzo proraditi, ali od toga nista. Forum kakvog znamo i volimo polako umire. Na izdisaju je.

Ovisnost je tu, ma koliko mi sutjeli o tome. Zato se osjecamo jos gluplje, jer suoceni s nemogucnoscu da udovoljimo vlastitoj potrebi, okrecemo ostricu prema sebi i samokaznjavamo se griznjom savjesti sto smo uopce ovisni. Smijesan ringispil se vrti, vrti, vrti...weeeeeeeeeeeee!!!!!

Pametni ljudi kazu da se protiv vlastitih slabosti mozemo boriti samo tako da ih prepoznamo, prihvatimo i zavolimo. Tada ih okrecemo u svoju korist! Zavolimo, dakle, nasu ovisnost i otkrijmo neke nove snage u sebi.

Upravo ovo pisanje je pozitivna strana ovisnosti. Stavis na papir vlastitu misao - dilemu, frustraciju, misljenje, upalis centrifugu, izvrtis je pet, sest puta, i...voila! Otvaraju se neki novi pogledi, pojavljuje se big picture, problem dobije ime, prezime, broj i vise nije samo misao, dobiva i smisao. Nesto vrlo konkretno s cime se da i boriti.

Forum je mrtav, zivio forum!