Zadnja rupa na svirali

Djeca su moja vječna inspiracija, koliko god to izlizano zvučalo. Volim biti s njima, raditi s njima, razgovarati i učiti. Ne sramim se reći da sam puno toga naučila od njih. O lakoći shvaćanja svijeta, racionalnim rješenjima, savršenom toku misli...o greškama i općenito o svom poslu i životu. U jednom trenutku se osjetim toliko povlaštenom i zahvalnom na takvom društvu, doduše, ponekad se osjetim i ojađeno, ali opet su češći trenuci zahvale pa se oni drugi brzo zaborave.
I tako u jednoj konverzaciji s mojom kućnom djecom i na moj protest o tome da se često u pojedinim situacijama osjećam kao "zadnja rupa na svirali" dobijem iznenađujući odgovor od moje mlade glazbenice: "Ali mama, ta zadnja rupa na flauti je ujedno i najvažnija!" Nakon toga ušutim i shvatim da za mene ta narodna izreka nikada više neće imati isto značenje pa se pitam, jesam li uopće znala pravo značenje te izreke?

Eto, čovjek stvarno uči dok je živ...

Oznake: rupa, svirala, zadnja