17

četvrtak

travanj

2014

Fra Stipina uskrsno-božićna čestitka

Matilda je bila stara cura koja je za blagdane dolazila iz metropole u svoje rodno misto. Zapravo, pravo ime joj je bilo Matija, ali ga je malo uljepšala u velikom gradu, vjerojatno misleći da je pomalo seljačko za gradsku sredinu. Nismo joj to zamjerali jer je u duši ipak bila prava dama pa tako nije voljela sama u kasnu noć hodati ulicama svog rodnog grada. Zbog tog njenog straha nas dvije-tri curice smo joj uvijek pravile društvo za Uskrs ili Božić kada je trebalo ići na polnoćke. Mi smo njoj bile pratnja dok je ona nama bila neka vrsta nadzora. Doduše, Matilda nije bila nametljiva i zahtjevna, bila je neprimjetna, a ispred crkve je svatko išao svome društvu ne želeći da nam smeta. To naše se međugeneracijsko druženje odvijalo godinama od polnoćke do polnoćke.
Jedna od tih polnoćki, ona Uskrsna je bila posebna, a fra Stipe je bio taj koji ju je takvom učinio. Ni fra Stipi nije bilo lako, došao je u službu kod nas nakon najboljeg fratra koji je ikad služio u toj krajini i nikako nije uspijevao izaći iz njegove sjene. Volio je fra Stipe društvo i igranje na buće, a crno vino mu je bila strast koja je pomalo prerastala u ovisnost. Nama vjernicima nije smetao taj njegov porok jer je često bio pod gasom pa je misa u takvim okolnostima bila nekako opuštenija, a i lakše se bilo nositi sa svojim grijesima. Uskrsno vrijeme je bilo posebno. Proljeće je dolazilo, ljudi su se "budili" iz zimskog sna, a ulicama se osjećao miris sirnica (pinca) i raznih drugih kolača.
Te davne 80 i neke ljudi su se počeli okupljti oko 22.00 h oko crkve. Čuo se žamor ljudi i tiha kalpska pjesma zapjevana onako ispod glasa. Osjećala se slavljenička atmosfera, a ujedno i onaj osjećaj zabranjenog voća jer bila su to neka druga vremena. Muškarci su se potiho dogovarali tko će biti među rondarima. Nije bilo nekih nošnji nego bi se podijelile kapice i điletini pa bi se davale upute što tko treba raditi u toj igri čuvara Isusova groba. Fra Stipe je ispred crkve uz molitvu zapalio svijeću i svi smo za njim krenuli u crkvu. Dok smo ulazili, fra Stipi se noga malo izmakla pa je lagano posrnuo. Već smo tada znali da je s društvom bio tu večer i da će na misi biti veselo. Za vrijeme propovijedi mu se jezik stalno zaplitao, a pri svakom pokušaju pjevanja glas mu je pucao dok mu je intonacija bila nedohvatljiva. Zbor se malo uskomešao pa su ga pri pjevanju pjesama izvlačili koliko je to bilo moguće. Kada je odzvonila ponoć, razbježaše se rondari od straha jer Isus je uskrsnuo! U tom trenutku fra Stipe reče :" Draga braćo i sestre sretan vam Božić!" Mi se svi u čudu pogledasmo, Matilda se prekriži, a crkvom se prolomi smijeh...ne misleći da će nam se ta božićno- uskrsna čestitka urezati u sjećanje za cijeli život.

PS. Svim putnicima namjernicima koji svrate na ovaj blog želim sretan i blagoslovljen Uskrs!

Oznake: fra Stipe

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.