Trojanski konj

Nezadovoljna sam općenito sa ovom situacijom u Hrvatskoj. Kriza je ušla u sve pore društva, a moral je nešto što još samo vidimo među "malim" ljudima u njihovom svakodnevnom životu. Srećom, rekla bih da još postoje pojedinci koji nam izmame osmijeh na licu i odmah osjetimo toplinu oko srca. Ovaj tekst i pišem baš zbog takvih pojedinaca koji se svakodnevno bore i jedva spajaju kraj s krajem, ali nisu zaboravili biti ljudi. Ljudi u svojoj obitelj, svom kvartu, na svom poslu i društvu općenito. Još ih ima i zbog toga ne gubim nadu. Žao mi je što su ljudi toliko raspravljali na blogu o referendumu za i protiv definicije braka koja je na kraju i upisana u naš Ustav dok ih neke svakodnevnije i bitnije teme nisu zanimale. Raspravljalo se tada na sva usta o pederima i lezbijkama, ljudi su se svađali po tramvajima. Mene je čak na poslu verbalno napao kolega jer sam se usudila reći nešto na konto ljudskih prava. Vidjela sam da su mi i neki blogeri zamjerili taj moj PROTIV, ali nije me to iznenadilo niti me ne daj Bože nasekiralo. To nazivam prirodnom selekcijom jer ne možeš se svakome sviđati. Treba shvatiti da nismo svi isti i da neki ne mogu podnijeti da netko drugi razmišljaju drugačije. Naučila sam prihvaćati i druge koji ne misle ko i ja. Tako mi ne smeta ako se netko još uvijek izjašnjava Jugoslavenom ili pak frižiderom jer ja znam tko sam i što sam, a ujedno sam svjesna da i drugi čovjek mora moći iskazati svoja uvjerenja. To se zove sloboda izbora! Željka Markić me nije očarala, dapače, užasno sam skeptična o tome tko je ona i koga zastupa? Čujem tu i tamo neke informacije, ali ona je za mene i dalje jedna velika enigma. Iskreno, voljela bih da me uvjeri da je ona ta koja voli ovu državu i da joj je jedini interes da ljubavlju riješi sve one boljke koje nas muče zadnje 24 godine. U ovom slučaju, pustit ću vremenu da mi otvori oči. No, ipak me zainteresirala ova inicijativa oko promijene izbornog zakona. Možda zato jer mi je to blisko i pažljivo sam proučila inicijativu udruge UIO. Kao prvo, svjesna sam da je ovaj naš izborni zakon u najmanju ruku gnjil ili ti ga trul. Puno tu ima nedostataka od samog kroja izbornih jedinica pa sve do D Hondtove metode. Točno je da je na prošlim izborima na nacionalnoj razini propao veliki broj glasova i da je nekima za ulazak u Sabor trebalo više od 5%. Uglavnom, svi oni nedostaci koje je Markićka nabrajala su točni. Profesor Dragan Bagić s FFZG je sve to u jednom svom predavanju o prošlim parlamentarnim izborima spomenuo još par godina prije Željke Markić. Međutim, mene je osupnula reakcija naših političara koji su se propeli na zadnje noge i koji su žurno radili po terenu da njihovo članstvo ne potpisuje tu inicijativu. Ljudi se nisu odazvali onako kako su zdušno proganjali "pedere" par mjeseci prije, nego su se stisli u skute svojih strančica strahujući za vlastite guzice. Na kraju ćemo još vidjeti kako će to ispasti jer se već počelo kalkulirati oko potrebnog broja glasova za pokretanje referenduma. Uglavnom, mislim da neće to baš samo tako proći...
Za kraj bih spomenula situaciju oko predsjednikova savjetnika koji je naprasno skinut s funkcije savjetnika da bi bio prebačen na još bolju. Uglavnom, predsjednikov spin me nije zadivio niti me prevario i zbog toga ovaj tekst ima naslov takav kakav ima. Ne znam što je Jović točno napisao niti me briga, ali samo znam da je puno onih koji ovu zemlju ne vole iako besramno primaju plaću na teret svih nas. Jović je samo jedna kap u moru. I nikako se ne mogu oteti jednoj staroj izreci iz jugoslavenskih dana, a koja mi se već duže vremena vrti po glavi : "Udba nam je sudba!"

Oznake: jad i čemer politike