Trbuhom za kruvom

Cijelo djetinjstvo je bio gladan. Odrastao je u velikoj obitelji uz ćaću koji je volio dobru kapljicu i veselo društvo, ali od veselja se nije dalo živjeti jer je trbuh krulio i "govorio" da ga treba malo kruvom zabaciti. Starija sestra je već otišla trbuhom za kruvom u daleku i obećanu zemlju Njemačku, a on je shvatio da valja poći za njom. Kao šegrt je nešto ušpara dinara da kupi kartu za Stuttgart. Znao je sestrinu adresu i ništa više, a u srcu mu je tinjala nada da ga sestra neće vratiti nazad nego da će ga primiti i pomoći da se snađe u dalekom svijetu.
Kasno u noć je s vlakom stigao u Stuttgart, a u ruci je držao kartu na kojoj je bila sestrina adresa. Uzeo je taxi iako nije imao para da ga plati. Mislio je da će sestra riješiti taj problem, ali opet je bila neizvjesnost u njemu što će biti ako se što zakomplicira? Ma da je bar koju riječ Njemačkog znao...Taksi ga je odveo na adresu i odjednom šok! Na toj adresi je stajala velika zgrada, a on nije znao u kojem je stanu njegova sestra. U glavi mu se zavrti od panike i ne znajući što da napravi, brže izleti iz auta pa poviče :" Radmila, o Radmila!" Počela se paliti svjetla po stanovima, a on opet poviče :"O Radmila!" Odjednom se na prozoru pojavi Radmila sva zabezeknuta što vidi brata jer nije joj javio da će doći. "Ajme brate, otkud ti? Dođi gori!" dovikne mu. "Ali nemam za platit taksi!"- odgovori joj.
I tako Radmila siđe, poljubi svog brata, plati taksi i objasni mu da u Njemačkoj nije baš pristojno tako vikati i dozivati se u po bila dana, a kamoli u gluvu noć.
Ja se još uvijek pitam, što bi bilo da je Radmilin stan bio s druge strane zgrade....

Oznake: Trbuhom za kruhom