27

petak

srpanj

2012

Manjkavosti našeg školstva 2


Ne volim se previše spominjati svoje srednje škole jer je program tzv. šuvarice bio katastrofa. Dvije godine opće, a onda dvije godine strukovne škole. Nikome nije trebala povijest, kemija, biologija, fizika, geografija jer ti predmeti su se učili samo prve dvije godine. Ostale dvije godine su bile kojekakve ekonomike, pol. ekonomije, računovodstva, bankarstvo... Možda jedino što je bilo dobro je prijemni ispit koji se obavezno pisao za upad u srednju školu. Osim toga, koncept prijemnih na fakultetima su se radili na temlju dvije godien učenja, gore navedenih predmeta. Kulturnoumjetničke škole su imale skoro pa gimnazijske programe, ali prijemni je uvijek sadržavao materiju npr. kemije iz prve dvije godine jer su dvije godine svi učili. Danas toga više nema i u gimnazije se mogu upisati samo s prosjekom 5.0. Zašto je važna gimnazija? Zato jer rade po programu koji učenicima garantira (uvjetno rečeno) dobar prolaz na državnoj maturi koja je opet važna za upis na željene fakultete. Htjela sam nešto više reći o značenju tog prosjeka 5.0 Često iza tog prosjeka ne stoji znanje nego samo isforsirano štrebanje. Kada trebaju napraviti nešto što se ne može naučiti napamet nego je potrebno svestrano istraživanje i prezentiranje, dogodi se užasni debakl, najčešće.Čast iznimkama jer uvijek ih ima, ali stalno se pitam, gdje su nestali vrlo dobri učenici? Inače, takvi učenici su najčešće prirodno snalažljivi, većinu toga bi skopčali na satu, često kampanjci, ali njihov bistar um je bio njihov najveći adut. Sada takvi učenici ne mogu upisati gimnazije nego upisuju strukovne škole, a to najčešće znači pisanje niže razine iz državne mature, a to dalje znači upisivanje nekih marginalnih fakulteta.
Problem su definitivno dvije razine mature. Zašto svi ne bi pisali nižu razinu mature ili možda da se nađu po težini negdje na sredini. Da bude nešto između današnje niže i više razine. Ako ideš u strukovnu školu, moraš uzimati dodatne sate i seminare da bi mogao "ući u višu razinu". Zapravo, situacija se sve više komplicira da bi bila što nepreglednija. Iskreno se nadam da će se vratiti prijemni jer državna matura nije trebala biti prijemni nego kao vrednovanje učenikovog znanja.
Državna matura kao prijemni za fakultete je propast i nadam se da će taj koncept moju djecu zaobići. Iskreno se nadam da će konačno nekome sinuti da to drilanje djece, netom nakon tjedan dana što su završili školu i njihovo trotjedno pisanje raznoraznih predmeta je maraton bez svrhe. Di su one mature koje su se odrađivale u jednom danu bez stresa i ove gungule, ali velika je lova u igri pa zato mnogi šute...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.