Manjkavosti našeg školstva 1

Osnovno školstvo, po mom mišljenju kao roditelja, ima veliki problem oko vjeronauka jer nema neki alternativni predmet za onu djecu koja ne žele ići na vjeronauk. Da, ima i takvih, ali zbog raznih utjecaja roditelji su prisiljeni da im djeca upisuju vjeronauk samo zato da ne budu na hodniku i zato što neće primiti sakramente. Nemojte me krivo shvatiti, vjernik sam, ne baš najuzorniji, ali sam vjernik i mogu podnijeti činjenicu da netko misli drugačije od mene. O ucjenama od strane župnih ureda i biskupa neću ni govoriti jer svaki normalan čovjek shvaća o čemu se radi. Bog, crkva kao institucija i crkvena politika kao način funkcioniranja unutar same sebe i prema onima što spadaju u "vanjski svijet" su tri totalno različita pojma. Boga izuzimam jer ću jednog dana napisati post i o njemu. Boga volim i nadahnjuje me, ali ne shvaćam kako je ucjena tako duboko ukorijenjena među ljudima koji se predstavljaju kao predstavnici Boga? Zašto se uz školski vjeronauk mora ići i na župni vjeronauk da bi se obavili sakramenti? Zanimljivo, toliko je bitno da je u školi, ali ipak dođite vi k nama u crkvu, ovamo je onaj "pravi" vjeronauk. Ne shvaćam! Nije dovoljno što taj vjeronauk u školi, kada su godine kada se dijele sakramenti, predaje osoba iz crkve, a ne teolog laik. Unatoč tome, djeca trebaju ići i u Župni ured. Pitam se, čemu onda vjeronauk u školi? Mene zapravo ne muči vjeronauk u školi. Muči me što nema neki drugi izborni predmet kao alternativa vjeronauku i to što se mora pohađati i župni uz onaj školski vjeronauk. Osim toga, što s onim učenicima koji su druge vjeroispovjesti? Pričaju da se može organizirati unutar škole i neki drugi vjeronauk osim katoličkog, ali ne poznajem nijedan primjer tako organiziranog vjeronauka. Vjerojatno negdje i postoji, u Vukovaru sigurno, ali to je projekt koji je rijetko zaživio u praksi. Najčešće, učenici druge vjeroipovjesti su osuđeni na školski hodnik, izdvojeni iz svojih razreda i često izloženi raznim pitanjima. Hoće li građanski odgoj išta promijeniti? Potpisani kurikulum (prava hrvatska riječ) bez jasnih odrednica o budućnosti toga predmeta tj.odgoja. Voljela bih da zaživi, ali sumnjam jer novi predmet će se teško složiti u već postojeću satnicu. Zapravo, ideja o građanskom odgoju je potekla iz EU-a, ali ne u smislu novog predmeta (što dodatno komplicira stvar), nego da se integrira u već postojeće predmete. Zašto je to kod nas krenulo obrnutim smjerom, ne znam. Vjerojatno su u Ministarstvu imali lošeg prevoditelja:)