Put kroz stvarnost
Dubokoumno razmišljanje!
Dugo već nisam pisala, jednostavno previše je negativne energije bilo u meni s kojom sam tjerala svaku pozitivnu energiju. Čitajući jednu zanimljivu knjigu, u biti priču jedne žene koja je doživjela kliničku smrt, potakla me na pravo razmišljanje. Ta knjiga ima dušu, kao i svako od nas. Samo što većina nas nezna kao što ni ja nisam znala šta je to zapravo duša. Duša je odraz našeg ponašanja, odraz naše volje. U biti reči ču to ovako, kad u podsvjesti razmišljamo negativno npr; meni ništa ne ide, nevolim ovo, neda mi se ono itd... Mi ljudi sami sebi dozovemo takve negativne stvari i situacije a da naravno večinu puta toga nismo svjesni. Nismo svjesni jer mislimo da mi nemožemo utjecati na naše događaje. A opet kako bi i vjerovali kad, sigurno nismo toliko svjesni ni da imamo vlastite anđele čuvare, ma da cijeli život slušaš o tome i u crkvi i u molitvama se spominju, pa opet to nekako ostavljamo sve sastrane. Znam da ovaj život je maximalno ubrzan i samo mislimo na svoje potrebe da jednostavno nestignemo zaviriti u svoje misli i znati što je to što uopče želimo. Čitajući tu knjigu shvatila sam, da sve ovo što se dešava na ovome svijetu gdje smo samo prolaznici je zaista već davno zapisano i prije nego je naša duša došla u tijelo u kome smo sada. Znači sve one loše stvari koje nam se dešavaju su bitne za razvoj naše duše. Npr. ja to zamišljam ovako; ako si kao dijete pao i slomio ruku, nakon par godina kad si veći i desi se to nekome kraj tebe ti češ ga znati utješiti, jer si to prošao. Cijeli ovaj život je lančana reakcija. Ima još nešto bitno, kad imaš smrtni slučaj u obitelji netrebamo tad biti ljuti na Boga. Zašto to kažem, isključivo zato jer je ON taj koji zna našu misiju na ovome svijetu, razlikuje se samo po dužini trajanja. Istina je ta da većinu stvari nemožemo izbjeći ali možemo si pomoći širenjem dobrog raspoloženja, ljubavi i pomoći onome kome je to zaista potrebno. Ali nesebično pomagati i biti dobar i ponizan, teško je biti, zato što se svaki dan susrečemo sa nepravdama.Prije nekoliko godina sječam se bila sam jako bliska Bogu molitvama, ali poniznim molitvama i iskrenim, i vjerovali mi ili ne događale su mi se iznenadno dobre stvari, moje želje su bile ispunjene ali sve. Odtad je prošlo puno vremena i jako sam se udaljila od Boga, znam da ON od mene nije. On je uz svakoga odnas i želi nas blagosloviti dobrim stvarima ali MU mi to nedopuštamo, jer smo opterečeni svakidašnjim stvarima koje ionako prođu. Da te materijalne stvari prođu ali Božja LJUBAV je uvijek tu. Naši anđeli čuvari su skroz uz nas,samo čekaju da zamolimo nešto lijepo i od srca i da vjerujemo u to, nečemo se ni okrenuti a oni če nam to i omogučiti. Samo eto trebamo pokušati biti dobri i pozitivni ma koliko nam to ponekad bilo teško zbog svih kušnji koje nas ometaju u dobrim stvarima. I sami znamo da se Sotona raduje kad nas vidi slabe i vreba skroz dok nas ne preuzme u svoje ruke, zato budimo jači od zla i molimo se. Jer i u bibliji piše; kucajte i otvorit če vam se!!! Morala sam ovo napisati, jer me obuzela velika želja da to podijelim sa svima koji budu čitali ovaj post, nadam se da če u nekima probuditi želju za ponovnim buđenjem u vjeri kao što je mene probudilo ono što sam pročitala i u što vjerujem! A vjerujem u dragog nam Boga i u njegovu bezuvjetnu i vječnu ljubav prema nama ljudima!
10.02.2010. u 22:09 | 6 Komentara | Print | # | ^
