< | ožujak, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
i svaki put kad dođeš ja sam sretna...
free web counter
ljudi čije blogove čitam...
zrinka
tejach
plavookamala
porculanska lutkica
annye46
novinc-najseksi,najpametniji,najljepši dečko u svemiru i okolici
-moje ime....
-živim u sv.klari
-16 god imam
-idem u gornjogradsku gimn. u zg.
-volim previše toga da bi nabrajala ali ono šta najviše volim su Edo Maajka i Marijo
-na pusti otok bi ponijela: raffaello, pina coladu i šteku marlbora
-slušam uglavnom sve strano, osim techna...
-film koji obožavam je League of the extraordinary gentlemen
-pjesme koje trenutno najviše slušam: Reko sam joj, Saletova osveta, Trpaj, Suze, Pržiiiii
-mail: a.kruska@yahoo.com
These streets remind me of quicksand
When your on it you'll keep goin down
And there's noone to hold on too
And there's noone to pull you out
You keep on fallin
And noone can here you callin
So you end up self destructing
Sometimes when I'm alone I Cry,
Cause I am on my own.
The tears I cry are bitter and warm.
They flow with life but take no form
I Cry because my heart is torn.
I find it difficult to carry on.
If I had an ear to confiding,
I would cry among my treasured friend,
but who do you know that stops that long,
to help another carry on.
The world moves fast
and it would rather pass by.
Then to stop and see what makes one cry,
So painful and sad.
And sometimes...
I Cry
And no one cares about why.
By:Tupac Shakur
Just another journey
Another journey into time
Come on now
Just another journey
Who'd ever thought I'd cross this line?
Fuck is good, fuck is funny.
Some people fuck for the money.
If you think that fuck is funny,
Fuck yourself and save the money!
Svi smo mi patuljci u ovom svijetu...
Tako mali ljudi, a tako velika djela...
Pokušavam se sjetit onih dana
kada smo svi bili tako mali, a ipak tako sretni...
I onda shvatim da tih dana niti nije bilo...
U mislima me proganjaju njihovi krikovi...
Krikovi jadnih malih duša koje traže izbavljenje...
A ja im nemogu pomoć...
I tad zaboravljam sva svoja djela, sve svoje pogreške...
Želim počet ispočetka...
Početi barem jendom sa sretnim trenutcima,
koje je tako teško pronaći...
I onda počinjem vjerovati da ni njih nema...
A ima ih...
Samo ne uz mene...za mene...
Povlačim jednu dugu, bolnu crtu svojih očekivanja...
Na njoj ostavljam sve svoje želje...
Tako je beskonačna...
I ne vodi nikamo...
Iz dana u dan tražim njezin kraj, ali uzalud...
Lagano posustajem...
Ima li više uopće smisla?
Živjet ovako?
Ne znam...Nema me...
Gubim se na toj crti...
Ne vidim ništa pred sobom...
Crnilo me toliko obuzima i neda mi da idem dalje...
Ovo je moj kraj...