pussygirl015
osjecham se nekako prazno i tuzno. neznam od kud taj osjechaj. obavio me neki strah, kao da ce se neshto loshe dogoditi. nista mi nije smijesno i bez volje sam za bilo kaj. jedino mogu lechi na krevet i pustiti si glazbu. konstantno mi na misli naviru misli u kojima skachem s prozora svoje sobe s nekim i padam, pa si mislim kako se ipak zhelim vratiti i pochnem plakati jer sam pogrijeshila. Osjecham nesht . strah me, a ne znam cega. nije mi potrebna paznja, mozda vishe razgovor s osobom kojoj vjerujem. ovo je jako neobichna situacija za mene, jer fakat ne padam u depresiju ili nest slichno. mozda je sad moje vrijeme da krenem...
Šta mislite?
