|
Dnevnik.hr
credits
xxxx |
Fuck it, fuck it all. Just let it go, and don't care.
puno ranije nego inače? Zašto mi se nije javio ili bar pričekao da ja smislim što ću mu napisati kad mu se javim? Ovo ljeto je toliko bezživotno (jel se tak piše?) da ni vjetar više ne puše onako jako kao na početku ovog sranja, tj. ljeta. Vjetar koji je pun nade pokazivao našu životnu snagu i radost, naše osmjehe dok smo skriveni u jednom kutu ispred Crkve pričali razne dubokoumne priče. Vjetar koji je sa sobom donio i kišu i smijanje do suza dok je *F. pričao priče iz svog djetinjstva. Kada je *A. rekao kako mu je to bio jedan od najboljih rođendana ikada. Kada smo u toplom stanu slušali pjesme koje je *A. s ponosom svirao na gitari mog oca. Oh, kada je *J. tek počela s upoznavanjem mojeg društva. Kada sam se već pomirila s time da nisam dovoljna za one dečke za koje želim biti dovoljna. Kada sam prvi put uživo progovorila s *M. Damn, it feels so good. Kada sam još uvijek bila sva u srednjoj i upisima. Isuse, kada ću prestati biti jadna? Kada ću se prestati vraćati u prošlost? Hoću li ikada moći ostaviti iza sebe neke stvari i ne htjeti ih opet proživiti? Hoće li ikada bit isto? NE. NE. NE. NE. Opet nebuloze. Oprostite mi, i na ovom postu, i na nekomentiranju vaših. Peace.^^ |
