|
Dnevnik.hr
credits
xxxx |
*Da li voliš me još?
Sada, kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta, naš sjaj u travi i blještavost svijeta, nemojmo se pretvarati da nam nije stalo. Možemo sve zaboraviti, od dana kada smo se upoznali sve do sada, jer ovo što nam je ostalo je malo. Voljela sam te i znam da si ti volio mene, ali nije nam bilo suđeno. I ne boj se, jednog dana ćeš se zaljubiti, ali ljubit ćeš samo zbog toga što ćete nešto na toj djevojci podsjećati na mene. Znam da sam puno puta u životu pogriješila, ali jedino s tobom nisam. Pokraj tebe sam se osjećala drugačije, posebno, ali to je sve sada samo dio prošlosti. Vjerujem da ćemo se jednog dana naći na malom vrhu života. Željet ćemo puno toga jedno drugome reći, ali proći ćemo jedno pokraj drugog kao stranci. Izmijenit ćemo samo jedan žalosni pogled, koji će nam govoriti da nam je žao zbog takvog nesretnog završetka. * Dragi, zar je istina sve što govore? Ja ne želim vjerovati u to. Toliko mi je teško povjerovati kada pročitam tvoju poruku. Kada ti kažeš da ne vjerujem. Danas mi se onako božanski nasmiješ i pogledaš me onim milim očima. Nagneš glavu i pogledaš me kao nitko drugi. I kome da vjerujem? Jer, bojim se. Bojim se da ako vjerujem M,. da ću propustiti tebe. Ako vjerujem tebi, hoću li ispasti glupa, ako me stvarno nasamariš? Ako je vrijedilo išta, ne ostavljaj me, kao da ne ostavljaš ništa. Daj se potrudi, pa da se rastanemo bar kao ljudi. A ja se ne želim nikada rastati od tebe. (: |
