|
Dnevnik.hr
credits
xxxx |
× DENSs DENSs ×
Neću zatvorit blog. Hehe. Nebum tak lako odustala. LoL. Eo bez ideje sam, pa vam stavljam svoju autobiografiju. HiHI. Dobih ja 5 iz nje. xD U petak, 29.7.1994. rodila sam se i ja, Mia. Mama mi uvijek priča kako nisam prestajala plakati. Baš kao i sada, samo što sada ne plačem, nego puno vičem. Svi su me uvijek gledali kao dobru, finu i pristojnu djevojčicu. To sam uspjela pokvariti u proteklih nekoliko godina. Moje vrtićko doba je proteklo u veselom raspoloženju. Pjevala sam u zboru, trenirala akrobatski rock'n'roll, učila engleski. Voljela sam pjevati, pa sam s tim često uveseljavala svoje ukućane. Moja baka, profesorica hrvatskog jezika, često me vodila u školu. Najviše sam voljela crtati po ploči, i gledati učenike u razredu. S 5godina nisam više bila jedinica. U 11.mjesecu pojavio se i moj brat Eugen. Uvijek sam govorila da će mi se brat zvati 'Đoko' ili 'Krokodil'. 'Mali' je bio naporan i nimalo sladak, kao što su svi govorili. Ali mislim da je to samo ona dječja ljubomora, koja se dogodi kada se dijete osjeća izostavljenim. 7.godina moga života, do tada najvažnija prekretnica u životu. Novo okruženje, novi ljudi. Jednom riječju: škola. Nisam ni slutila koliko će mi muka to donesti. Sve je bilo divno i krasno. Imala sam super prijatelje, bila super učenica. Jednog prijatelja zasigurno nikad neću zaboraviti. Tomislav. Svima nam je bio najbolji prijatelj. Dok ga, u 4.razredu, odjednom nije bilo. Pijani vozač, nabrijani auto i zavoj. Plakala sam, i još uvijek znam zaplakati. Još jednu prijateljicu nikad neću zaboraviti. Najbolje smo prijateljice još od 1.razreda kada smo se mijenjale za kemijske u boji. Oni koji me poznaju znat će o kome je riječ. Paulina. Kako me je ta cura znala razveseliti. Pričale smo o svemu, šalile se, smišljale svakakve ludorije. Onih loših stvari se ne želim sjećati. Jednog dana se samo raspuknulo, kao balon od sapunice. Još smo u dobrim odnosima, ali ne kao prije. Sada imam super prijateljice. Jasminu, Iskru i Emily. Zabavne su i drage. Drago mi je što se družim s njima. Ona stvar koja je toliko važna, ali grozna za sve učenike. Škola, učenje. Razdoblje od 1. Do 4.razreda jako sam voljela školu. Bila sam odlična učenica. Ali od 5.razreda više ne shvaćam zašto sam tako voljela školu. Najdraži predmet mi je engleski jezik. Učim ga 9 godina u školi stranih jezika i imam dvije diplome sa sveučilišta Cambridge. Volim i povijest. Smatram ju zabavnom, jer to je jedini način da naučimo nešto o našim precima. Ne volim fiziku, jer ju nikako ne razumijem. Isto tako, ne shvaćam što će nam tjelesni. Ja, po prirodi lijena osoba, ne volim tjelesni. Oduvijek volim čitati. Svaki slobodan trenutak provedem čitajući. Puno čitam, pa sam odlučila pročitati i knjigu na engleskom. I jesam. Također, volim pjevati, plesati, voziti skateboard, slušati glazbu. Moja obitelj nije velika. Tata Slaven, mama Božena i brat Eugen. I naravno, ja. Svi redom neka čudna imena. Slažemo se, zabavljamo i međusobno pomažemo. Volim svoju obitelj, koja mi je velika podrška u životu. U životu bih se voljela baviti nečim što ima veze s engleskim jezikom. Za sada sam također htjela biti doktorica, spisateljica.. ali ideja profesorice engleskog jezika, turističkog vodiča ili prevoditeljice mi se za sada najviše sviđa, jer ima veze s engleskim jezikom. Uf ovaj mi je post jbt duuuuuuuuug.  glitter-graphics.com PaP. |
