ponedjeljak, 10.07.2006.
Nikad više princeza...
|
Sjedili smo na polumračnim,hladnim stepenicama i privikavali oči na tu skromnu svjetlost koja nas je takoreči obasjavala.Željela sam znati tajnu,isto onoliko koliko je on želio ostati tajnovit.Uz sav moj trud on i dalje svoju tajnu zadržava za sebe i ostaje mističan,uz obrazloženje da će se oda li mi tajnu pretvoriti u žabu i trebati čekati princezu da ga poljubi da bi ponovno došao na svoje.A princeza,kaže on,više i nema toliko.Jako,jako su rijetke.Ustane i krene dalje,usput napominjuči kako izgledam ljepo.A ja se mislin kako ne izgledam dovoljno lijepo,ne izgledam dovoljno princezasto.Prošli su mali trenutci,prošli i sati,dani pa i tjedni.I došla je ta noć kad sam se zaista osječala princezasto.Dovoljno lijepo čak i za njega.I ponovno mračna noć i hladne stepenice(ne one iste,neke druge) i ponovno mi,nas dvoje.Isti kao i onda,samo što sam ja bila princeza,ili kako je on rekao dok mi je prstima klizio po licu kao da da se uvjerava u istinitost te situacije.' Prekrasna mlada dama'.Da,to sam bila tu noć.Princeza dostojna čak i njegovih poljubacaA tajna?.Ne nju mi nije otkrio.Čak ni tada.
Od tada je prošlo dugo vremena,čini mi se cijela vječnost,on je negdje nestao,skrivao se po kutovima,prolazio istim ulicama kojima sam i sama prolazila,samo u različitim trenutcima,rekla bi čak i krivim trenutcima.On je svoje princeze tražio u nekim drugim licima,a ja sam tražila neke nove mistične tajne na nekim drugim rukama.Al isto bi se uvijek stvorio tu kada bi mi suze zamijenile osmjeh i pomogao koliko je mogao.A vjerujte mi,itekako je mogao i može još uvijek.On čuva ključ neke moje tajne u sebi,a ja ključ njegove tajne nikad neću dobiti.Jer predugo vremena je prošlo.Od tada sam bila i nečija vila,snjeguljica,leptir pa i pepeljuga.Ali nikad,nikad više,kao one noći,princeza. |
