Pur pjena- ubojica mekog srca
srijeda, 09.08.2006.
Smrt je u maloj boci
Ovako, pocnimo polako.
Ja sam jedan mali lički majstor, zapravo ja sam neučeni majstor koji jos uvijek pohađa srednju školu, ali sam imao jedno neugodno iskustvo sa pur pjenom.
Za one koji ne znaju što je pur pjena:
To je zapravo građevinski materijal, i ona se koristi za učvršćivanje prozora, vrata i svega ostalog sto se postavlja na zidove. To je vrlo snažna pjena, vrlo visoke koncentracije. Primjerice u jednoj boci od 500 ml sadržano je otprilike 20-30 l pur pijene( tako bar piše na ambalaži). Ta "tekućina" je pod tlakom, i kada je pustimo u šupljine između npr. štoka od vrata i zida, ona se zapravo napuše i drži i izolira vrata.
A pravi razlog moje odluke da napravim ovaj blog je da naučim mlade i neiskusne majstore, pa čak i one malo iskusnije, da sa pur pjenom nema zafrkancije.
Sada poslušajte moju priču, pa onda prosudite:
Ja nisam običan tinejdžer, niti itko misli da jesam. Sestra mi govori da sam hiperaktivan, ali ja ne vjerujem u to. Smatram samo da moja logika nadilazi moje godine, ali kako ćemo doznati iz ostatka priče, za dobro obavljanje posla nije dovoljna samo logika, već i iskustvo.
Bilo je obično ljetno posljepodne, i sveje smrdjelo na nevolju. Kao i obično, kod nas se nije obaljao samo jedan posao, već smo radili više poslova odjednom. U ovom slučaju, s jedne strane smo postavljali neka vrata( izvorni krivac moje priče), zatim smo rušili, tj. bušili zid kroz kuću zbog dimnjaka jer smo postavljali centralno, a uz to smo i stavljali, i to sasvim neplanirano, neke kockice ispred kuće, na koje bi trebao doći stol.
Usput, da kažem i to, majstor koji nam je trebao postavljati centralno je slomio nogu.
I tako smo, ja i moj otac, krenuli sa postavljanjem tih kockica. To su zapravo bile kocke veličine 12,5x6 cm formirane u 2 šesterokuta. Takve se kocke mogu naci po trgovima, parkovima itd.
I sad, vec smo imali iskopano postolje za te kocke, te sam ja počeo dovoziti pijesak na koji ćemo te kocke slagati.kad smo sve uredili ja sam dovezao te kocke i moj je otac počeo sa postavljanjem. No, kakva bi to priča bila da nema neko "ali", pa tako i ova ima jedno.
Ali mi nismo imali dovoljno kocki zbog toga što smo te kocke dobili od moje sestre jer su oni kod sebe postavljali ulaz i ostalo im je 3 kvadrata viška. Najgore od svega je što smo ja i moj otac "nekom" matematikom došli do količine od 4 kvadrata, te smo rupu pripremili za 4 kvadrata. No, kad smo već iskopali, odlučili smo okolo u taj jedan kvadrat uliti beton, jer inace nema mjesta za "planirani" stol.
I sad kad smo kretali sa postavljanjem, otac mi kaže, ne zapravo sam ja sam shvatio da će mu trebati daska, duga otprilike 150 cm, da kocke može postavljati ravno. Ja uzmem dasku i unesem ju u garažu. Pred nosom mi stoji ubodna pila, koja nije bila ukopčana u gradsku mrežu struje. Ja sam je vidio, ali sam bio, ili lijen, pa ju nisam htio ukopčati, ili slijep, zaslijepljen svojim početnim planom. Tako da sam prošao pokraj nje i stavio dasku u škripac. Pogledao sam oko sebe, i ugledao pilicu, i to običnu ručnu pilicu, i za njom sam posegnuo. Samo da se zna, u istoj sam garaži imao 2 ubodne pile, ručni cirkular, stolni cirkular, i tko zna još što za čime sam mogao posegnuti. Ali ne, ja sam uzeo običnu ručnu pilicu, i to bas onu od 500 mm, iako sam imao i onu od 400 mm i onu od 350 mm, a stajale su jedna od druge udaljene oko 5 cm. I tako ja uzmem pilicu, prislonim je na dasku i počnem pilati.
Na tom istom stolu stajala je i boca pur pjene, i to točno nasuprot mjesta gdje sam ja krenuo pilati. Ta pur pjena je bila u aluminijskoj limenci, kao i svi sprejevi koji su pod tlakom, ali to nije bio obični sprej.
I ja sam počeo pilati. Najprije sam zarezao mjesto na kojem cu pilati. Zarezao sam po prvi puta dasku. Ništa se nije dogodilo. Zarezao sam dasku po drugi put, i tada se dogodilo ono zbog cega ja pišem ovaj blog.
Pila je pogodila limenku pur pjene. Ta limenka nije bila na ništa oslonjena, pila je doslovno napravila rupu u njoj. Kao što sam rekao prethodno, od limenke velicine 500 ml pjena se prosiri do nekih 20-30 litara. Zatim je ta pjena počela suktati po garaži.Prvi sam joj na meti bio ja. Prvi val me je pogodio u lice i oči, a drugi po lijevoj ruci i ramenu. Zatim me je, dok sam se okretao, treći val pogodio po leđima i kosi. Ja sam bacio pilu iz ruke,i krenuo prema van. Već na prvom koraku sam zapeo za kabel one iste ubodne pile pokraj koje sam prošao uzdignuta nosa. U padu mi je glava prošla otprilike 5 cm od drugog škripca koji je bio na istom stolu. Na pod sam nezgodno pao, te malo uganuo zglob lijeve ruke, ali nije to ništa strašno. Zatim sam se ustao, i izletio van iz garaže da sagledam što mi se to dogodilo, i da dođem do zraka. Pogledao sam prema garaži a unutra je sukljala pur pijena na sve strane. Iako sam pokušavao, nisma se uspio ustati i zaustaviti je. Moj je otac ušao i iznio bocu van da se sva pjena izlije. Tek tad sam ja poceo dolaziti k sebi. I tek tad je nastupio pravi pakao.
Meni se nije ništa dogodilo, osim što me je malo bolio zglob i osim mogućnosti da sam skoro razbio glavu padajući pokraj škripca.
Zatim sam pogledao sam sebe, i imao sam što i vidjeti:
imao sam pune ruke pur pjene, cijela lijeva ruka mi je bila puna pijene, odjeća također, a ono što mi je bilo na licu nisam niti osjetio dok nisam ušao u kupaonicu. Kad sam se pogledao u ogledalo, shvatio sam što sam napravio.
Najveću grešku pri otklanjanju sam učinio na lijevoj podlaktici. Odmah sam, čim sam ušao u kupaonicu, pustio vodu preko tog područja i isprao sam veći dio pjene sa ruke, a na lice nisam stigao ni gledati, jer mi se vrtilo ono o čemu sam večer prije toga razgovarao sa sestrom. Pričali smo o snazi te pjene i o tome da postoji anti-pur pjena sredstvo, kao i o tome da ju je gotovo nemoguce ukloniti.
Ja sam uklonio pjenu sa lijeve podlaktice, a zapravo sam je samo razmazao. Nakon toga sam se istuširao i razmazao i pjenu sa lica. Tek nakon tuširanja sam shvatio da sam krivo postiupio. Trebao sam je ostaviti da se osuši i jednostavno skinuti sa kože jer bi se koža ugrijala i pjena bi skoro sama otpala.Skoro. Pjenu iz kose sam jednostavno isčešljao, iako vjerujem da ta pjena nece sići sa kose dok se sljedeći put ne ošišam.
Daljnje posljepodne sam proveo pokušavajuci skinuti "to čudo" sa sebe. Kidao sam komadić po komadić, malo sa lica, malo sa ruke, pa onda opet malo sa lica, pa malo sa uha, i tako sve do početka utakmice Dinamo-Arsenal, a to se dogodilo negdje oko 16 sati. Tijekom utakmice sam se također pokušavao riješiti pijene, ali ne onako kao do tad.
I sada, dok pišem ovo još uvijek, kad prođem po lijevoj ruci, osjetim pjenu, a tako i po licu. Iako sam dobro prošao, vjerujem da mi je ovo najgori dan ovih ljetnih praznika, a Vi, dragi moji čitaoci, prosudite sami, ili još bolje zamislite kako biste se osjećali u mojoj koži. Kada prođem po licu osjetim je kada prođem po ruci osjetim je, kada prođem po nozi osjetim je, i ona me progoni poput sjene.
Ako ste zbunjeni, nemojte biti, jer ja sam ovu priču morao napisati više zbog sebe nego zbog vas. Sada kada razmišljam o tome ne mogu vjerovati da je takvo nešto moguće, a pogotovo ne očekujem od vas da mi vjerujete.
Ali znajte, sljedeci puta prije no što počnete nešto raditi, razmislite dvaput o tome, jer inače bi i vi mogli završiti ovdje na blogu i pisati o svojim doživljajima sa pur pjenom.
Zato oprez i pozdrav,
Vaš
Majstor sa pur pjenom
