subota, 27.01.2018.
Psalam bogocivilizacije
Zrako sunca zlatnog sto se probijas kroz tmurne oblake.
Neka utihnu pakleni psi hadesa sa svojim lavezem.
Raduje se narod hrvatski u ljubavnom zanosu prema svom zarucniku.
Mine prošlost briše se zauvijek.
Hvatska prijestolnica bogocivilizacije uzdize se.
Sa kraljem svojim lovorovim vijencem ovjencanim.
Neka utihne skrgut zubi očajnika sto prokletstva siju.
Neka utihnu njihovi ubojiti jezici. Njihovo vrijeme prolazi.
raduj se ljubavi umnožena u tisućama.
ljubav sto ujedinjuje dobre narode. otvara se autenrični hrvatski arhetip, originalni i sunčani. raduj se Hrvatsko blagoslovljena među narodima u nebeskoj ljubavi opijena, prema svom obožavanom i međusobno. dobri ljudi ujedinjuju se u borbi protiv svjetskog zla i farizejstva. autentična hrvatska duhovnost budi se u sunčanim hipostazama i perspektivama. lažna povijest brise se, otvara se mistično sjecanje.
Sjećanje na oca i majku čiste ljubavi. Mistična božanstva u misticnim hipostazama. Svijetu nepoznata zapečaćena knezom ovoga svijeta. Ljubav samonadilazeća. Kakve nema niti na nebu niti na zemlji. Sunčanih pomazanika mnoštvo otkriva se čovječanstvu. Svjetli panteoni poboženih nadvijaju se nad zemljom. Ljubeći i čovjekoljubivi otkrivaju se svakom osobno. U noćnom bdijenju i bogokontemplaciji. Najdobrija od dobrih majka Premudrost u svojoj milijon i jednoj hipostazi otvara se čovjeku kao nikada
