srijeda, 22.12.2004.

Novozagrebački guštevi...

Utrina

Na stranicama novog zagreba pronašao sam slijedeći tekst (koji je dio teksta objavljenog u Večernjaku) Miljenka Jergovića, pisca i novinara


Svakoga jutra obiđem tržnicu u Utrini, pozdravim Albanca koji prodaje banane i naranče, gospodina s naočalama koji drži šampinjone i bukovače, Šibenčanina kod kojega dođu prva mlada blitva i mišanca te se upitam za zdravlje s najstarijim prodavačem na mojoj tržnici, finim i uščuvanim gospodinom koji u svome novozagrebačkom vrtu uzgaja razno povrće i začinsko bilje, pa prodaje od svega pomalo. Nakon što sam to obavio i kupio što mi je trebalo, odlazim u caffe Šport na prvu kavu. Tu čitam novine, naiđe netko od susjeda, najčešće Edo Popović, ili za stol sjedne vlasnik Športa, pa se jedan drugome žalimo na prilike u državi ili zimu. Tržnica Utrina je kao i svaka gradska tržnica ljepša u proljeće i ljeto. Zime i služe tomu da se radujemo kada prođu.

Eto nadam se da sad razumijete što mi fali..to su ti mali novozagrebački guštevi nekima totalno svakodnevni a meni tiha patnja...kažu da stvari znamo cijeniti tek onda kad se "udaljimo" od njih(ili kad ih izgubimo kaže druga verzija)...kako istinito...tek sad to vidim...
- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>