ponedjeljak, 02.07.2007.
Immortal i pocetci danasnjeg Black metala
Korijeni legendarnog norveškog benda Immortal sežu u kraj osamdesetih godina prošlog stoljeća, točnije u 1988., kada su u Bergenu osnovani death metal bendovi Amputation i Old Funeral. U dvije je godine svaki bend objavio dva dema, a Amputation su predvodili bubnjar Armagedda i Demonaz, da bi im se kasnije pridružio Abbath, koji je bio u Old Funeralu, uz ostale, s Vargom Vikernesom, kasnijim liderom Burzuma, a jedno vrijeme i s Demonazom.
Amputation 1990. godine prestaje s radom, ali, samo s tim imenom, obzirom da Abbath, Demonaz i Armagedda ubrzo osnivaju drugi bend, kojemu daju ime Immortal i koji u početnom periodu također svira death. Međutim, utjecaju nadirućeg blacka, a poglavito pokojnog Mayhemovog gitariste Euronymusa, jednog od ključnih ljudi u razvoju tog metalnog subžanra, nisu odoljeli niti oni, pa tako 1991. dolazi do stilske reforme.
Nakon dva dema i EP-a "Immortal", grupa 1992. i 1993. godine objavljuje dva kultna black metal albuma "Diabolical Fullmoon Mysticism" i "Pure Holocaust", zahvaljujući kojima postaju jedan od vodećih bendova tog, u to vrijeme možda i najpopularnijeg metalnog pravca.
Sa sljedeća dva albuma, "Battles In The North" (1995.) i "Blizzard Beasts" (1997.) potvrđuju svoju kvalitetu i zadržavaju mjesto pri, pa moglo bi se čak reći i na samom vrhu. Tada iz grupe, koja je doživjela nekoliko promjena (Armagedda je otišao još 1992.), odlazi i Demonaz, međutim, ne u potpunosti, obzirom da za naredne albume piše tekstove, a bavi se i managerstvom. Dvije godine kasnije izlazi "At The Heart Of Winter", a odmah sljedeće, 2000., i "Damned In Black".
Popularnost ovog benda je, za razliku od većine koji su krenuli istovremeno, ali i prije i poslije njega, kontinuirano rasla, što nije prošlo nezamijećeno niti u Nuclear Blastu, s kojim potpisuju ugovor i 2002. godine objavljuju sjajan, po nekima i njihov najbolji album "Sons Of The Northern Darkness".
I tada, na vrhuncu popularnosti, u lipnju 2003. godine stiže vijest, koju su potpisali Abbath, Horgh i Demonaz, da se Immortal raspada, a informacije o tome bile su dosta škrte. Uglavnom su se, uz zahvalu fanovim široma svijeta koji su ih podražavali tijekom 13 godina i na svih sedam albuma, svodile na razlaz zbog 'obiteljskih razloga'.
Raspad benda bio je ogroman šok za vojsku blackera, čiji je omiljeni stil dosta brzo nestajao i opravdano su se bojali da je sa scene, nakon Emperora, zauvijek otišlo još jedno veliko ime. Uslijedile su potom tri godine bez prevelikih novosti, izuzmemo li neke tribute svirke, manje bitne angažmane i Horghov 'prelazak' u Hypocrisy.
A onda se nekako potajno počelo najavljivati da Abbath ima novi projekt, koji se zove I, a s njim su još Armagedda, zatim Ice Dale, gitarista Enslaveda, te ex-Gorgoroth & Sahg basista T.C. King.
To je ugodno iznenadilo njegove obožavatelje, a u kategoriju iznenađenja mogao se svrstati i stil kojeg su prezentirali na debitantskom albumu. Naime, iako je većina ljudi, s obzirom na ranije muzičko opredjeljenje članova novog benda, očekivalo veliku dozu infuzije posrnulom blacku, to se nije dogodilo, jer je I složio žestoki rock album "Between Two Worlds", s jakim utjecajima Motorheada i Black Sabbatha, ali i Venoma, Bathoryja, Immortala i još nekih kultnih bendova.
Prvotno iznenađenje zamijenilo je veliko odobravanje onoga što Abbath radi. Iako se doista radi o kvalitetnom materijalu, stekao se dojam da su ga se fanovi toliko zaželjeli, da bi, što god da je objavio, vrlo vjerojatno bilo jednako dobro prihvaćeno. Jer, njegov je povratak značio da se pali ugasla nada o reunionu Immortala. Koji se u konačnici i dogodio.
Naime, negdje pri finaliziranju materijala grupe I, objavljena je najprije sramežljiva, a potom i službena informacija da se Immortal vraća. Mnogi su je primili s nevjericom, međutim, ona je ubrzo potvrđena, te je i službeno objavljeno da se, nakon legendarnog Emperora, vraća i Immortal, i to u postavi Abbath, Horgh, te novi basista Apollyon (Aura Noir, Apostasy). A kada su potvrđeni nastupi na Wackenu Open Airu, dva američka, te onaj na Metal Campu, dileme više nije bilo; Immortal je opet tu. Na veliko veselje brojnih štovatelja, kako blacka, tako i svih koji cijene vrhunske metal bendove.
Ova su zadnja događanja, vezana uz debut album skupine I, te povratak Immortala, mnogima su ponudili priliku da popričaju sa živućom legendom, Abbathom, pa je niti ja nisam želio propustiti. Razgovor s njim bio je izuzetno ugodan i prikazao se u potpuno drukčijem svjetlu od onog u stilu naslova zadnjeg Immortalovog albuma; "Son(s) Of Northern Darkness", s kojim ga se, više onako metoforički povezuje. Baš suprotno, bio je izuzetno dobro raspoložen i na sva je pitanja odgovarao odmjereno, sigurno, a i smisao za humor nije mu stran.
