Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (10)
Siječanj 2007 (10)
Prosinac 2006 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

design by Tincha

Opis bloga

Moj život...prijatelji...problemi...ljubav...škola...itd...


O MENI:
ime: Monika
prezime:N.......
nadimci: Pupsy, Pu
psich, Moks, Mony, Monchy...
god: 15...
horoskop: blizanac
škola: OŠ Jure Kaštelana
živim: u Zg-u
hobi: ples, izlasci, pisanje postova,...
naj frendovi/ice: Leon, Karlo, Poly, Ščrbec, Filip...Tihana,
Anja, Ivchy, Matea, Andrea, Iva, Kika,....
volim: zgodne dečke, frendove, dobru zabavu, glazbu, tv, čokoladu, ples, ljeto,
sve praznike,.....
ne volim: školu, zimu, umešljene, nepravedne, bahate ljude, jednu osobu,....



...best frendica i kuma Tihana...


...druga best frendica Anja...


...best frend Karlo i Ja...


...moj ludi razred...

Moji linkovi...ili blogovi koje ja posjećujem

Alkić
Ivchy
Tihi
Plesačica
Matea
Iva
FuFa
Dana
Amra

...par slikica o mom najzgodnijem nogometašu...

MySpace

image hosting file

Images for your blog

Images for your blog

Friendster images

NOVI BISERI:
Profesor:Ostavi to, sad ćeš rješavati zadatke za 1
Profa: Koji je jedini jezik u srednjem vijeku???
Karlo: Francuski
Dok se profa hvalila s koliko je prošla na fakultetu...
Tomić veli: I ja sam do 7 razreda imao iz tjelesnog 5
Andy: Ako obrišem ploču hoćete me pohvaliti razrednici???
Tomić: Reci lonac...stara ti nema para za konac...
Reci mapa...baki ti na glavi reperska kapa...
Reci hodaš plažom...mama ti s Blažom...
Andy: Reci klorofil...tata ti Tofil...
Reci idiot...tata ti nekad bio pilot...
Ščrbec: Reci Ado...Spomenka je muško...
Andi: Po-po-poli debeljko
Prof: Ti-ti tiše
Tomić: Ka-ka kako te skurila
Prof: Reci mi nešto o braku.
Tomić: Za brak je potrebno dvoje...najmanje
Andi: Hočete me pohvalit? 100%? Ak ne- dinamit.
Profesorica: Hvala Bogu, konačno ću svršit u raju!
Prof: Reci mi hrvatske svece.
Šćrbec: Djed Mraz!
Prof: Evo, Davide, reci mi što si čuo od cura?
David: Ovaj, pa nisam baš slušao.
Šćrbec: Djeca- izvor veselja...
Prof: Kako kad
Prof: Sad ćeš dobit jedan! Prijavljuješ one koji su na porti.
Šćrbec: Ma nema veze.
Profesor Hodniku: Dobro, neki pokušaju nešto napravit s kosom, ali ne uspijevaju...
Prof: Kak možeš zvat čovjeka krivo?!
Hodnik: Mogu sad ić?
Prof: Ne, kad izlažiš kažeš: Oprostite, ispričavam se, doviđenja...
Hodnik: Oprostite, doviđenja, ispričavam se...
Prof: Ne, doviđenja ide na kraju!
Prof: Sad vas je neparan broj
Tomić: Da, 24!
Prof: Zašto kažemo da je Jadransko more sigurno za plovidbu?
Iva: Nema gusara!!
Razrednica: Vi se tu derete a ja se trošim bezveze!
Prof: Crvenkoviću, a zašto se ti smiješ?
Crveni: Smiješni ste mi!
Tomić: Ja imam pšenicu, a ti mlijeko!
Hodnik (kasni na sat, ulazi u učionicu): A dobro, mislio sam da je tu profesor iz tehničkog.
Prof: Pa je!
Prof: Bumo se tak gledali dok se ne zaljubimo ili?
Prof: Prvo- nije kompjutor nego računalo

Drugo- nisi se ustao

Treće- nisi digo ruku

Četvrto- nisi dobio riječ

I zadnje- nisam te ništa pitao
Prof: Dobar tek! Kaj užina nije dovoljna pa moramo grickat noktiće, ha? Bjelančevine?
Prof: Kolko ćeš imat iz tehničkog?
Maja: Pa....
Prof: Koliko Bog da?
Maja: Da.
Prof: E pa nisam ti ja Bog!
Učenik 1: Sanjao sam moju Ružicu...
Učenik 2: I ja... Hmm, ili je to bio čempres?!
Prof: Plantek ti si...
Šćrbec: Ti si vođa čopora!
Tomić: Bandićeva baka i moja baka su dvije bake.
Prof: I šta te muči? Cijena nafte? Rat u Iraku? Globalno zatopljenje? Izbori u Americi?
Prof: Adnane- nedovoljan
Ado: Zadovoljan
Prof: Lekcija je katastrofalno dosadna i teška!
Prof. Daliboru: Kosa na juriš!
Profesor daje Šćrbecu imenik: Pazi da oko ne iščašiš!
Prof: Tomiću, tvoja sestra se bolje ponaša od tebe!
Tomić: Moja sestra je drvo!
Prof: Zbogom i ne vraćaj se!
Razrednica na srz čita iz bilježnice pritužbe profesora: Lijepo- Andi prijeti bombom i dinamitom!
Razrednica: Pitagora- matematičar.
Andi: A ja mislio da to piše mehaničar!
Andi: Moj je mozak davno spržila električna stolica.
Prof: Tak mi i izgledaš!
Prof: Tvoje ime je.....
Sokić (zapjeva): Medvjedić Lino
Prof: To sam rekla da te se rješim.
Leon: E nećete!
Tomić: I ako ispravim na pet....
Andi: Nemoguća misija
Prof (iz fizike): Moj tata je jači! Moj tata će tvog tatu nabit!
Prof: A da dignem ruku?
Svi: Da
-profesorica digne ruku…
Leon: Izvoli Vlatka.
Prof: Do početka 19. st mislilo se da je Zemlja...
Šćrbec: Ravna ploča!
Prof: U čemu je kvaka?
Aščić: Heh, pa u vratima!
Prof: Žena valjda rodi u Petrovoj prije neg što ti napišeš!

...evo i biseri iz 6. razreda...
Ščrbec: U mojoj župi ima ljudi bolesnih, siromašnih, bogatih,
samo nema dečkiju iz 6.a...
Profesor: Kako se vi osjećate ljuti prema Sokiću???
Tomić: Osjećam se kao da ga treba ukloniti sa zemlje...
Andy: Ja štedim grlo
Profa: Ali ja neću štedjeti pinkalu...
Tomić: Obitelj je priložna oznaka...
Profa: Kako bi definirali riječ idol???
Ščrbec: Da gledate emisiju Hrvatski idol znali bi...
Tomić: Ja sam mladi, osjećajni dečko...
Andy: Profesorice nisam napravio zadaću zato što mi je mama dobila infarkt...
Tomić: Dobit će ga kad vidi ocjene....
Profa: Sve dublje i dublje toneš u govna...

nedjelja, 25.03.2007.

...Vikend...

Subota…cijelo jutro i podne su mi bili u k…ništa nisam radila osim sjedila i blejala u zidove, postere i kalendar…knjiga iz fizike stajala je otvorena…nije mi se učilo… tu i tamo bih nešto pročitala…uzalud…odlutala bih mislima na nešto sasvim deseto…pa sam stoga odustala se mučiti i zatvorila ju…izbjegavala sam cijelo poslije podne roditelje i buraza…trudila sam se što manje pričati s njima jer bi svaki razgovor završio svađom…i njihovim komentarima…da kao što je meni danas…ništa mama i tata i matteo…sve je pet…sve je u redu…sve je super…vama se samo čini da meni nešto je…uspjela sam ih nekako uvjeriti da je sve u redu…iako sam zamalo za ručkom prasnula u plač…nisam si smjela to dopustiti jer bi tek onda skužili da je zapravo ništa nije u redu…i tako nekako došlo je i vrijeme da krenem u Sunju…put je bio naporan…svaka pjesma na radiju podsjetila bi me na nešto…i opet me rastužila…sve dok nisam začula Tihanin glas…koji me odmah oraspoložio i na mom licu se tog dana prvi put pojavio smiješak…jedva sam čekala da stignem…i kada smo napokon nakon sat i pol stigla…odmah sam odjurila k njoj…no srele smo se tik pred njenom ulicom…uputile smo se s njenom sestrom na benzinsku gdje nas je trebao čekati Marko...njen dečko…napokon smo se upoznali…i krenuli u šetnju…Ivana i ja izmišljale smo neke gluposti jer nam je bilo dosadno…nismo im dale mira ni 2 sec….a onda su nas ostavile same na mostiću…A DA SE BACIM…pričale smo…izmišljale kako ćemo zeznuti golupčiće…a onda se uputile u potragu za njima…srele smo Kikija koji nas je zezao a ova se usrala od straha…počela zvat Tihanu da nas je neko napao…a je luda…e onda smo još u onom mraku…jer Mišel nije platio struju…fulale njih dvoje…ma lude smo…kad smo ih napokon uspjele odvojiti…otišle smo k meni…pa još i onaj ludi Tofil počeo zvat…da ga se riješimo smuljale smo mu da ćemo doć u Pikolo za sat vremena…i tak prošla je i ta subota…
Nedjelja…spavala sam do dvanaest…učila fiziku…do jedan…a u pol dva otišla k Tihani…nismo tamo izdržale ni deset minuta…pa smo smuljale da idemo k meni…a ustvari mi otišle po Marka pa opet u šetnju…ovi se cijelo vrijeme „svađali“…i ona se počela pravit ljuta…kao on puši njene fore…aha…on stao u jedan kut od škole, a ona u drugi…to vam je bilo ko da gledate neku sapunicu…e onda je uslijedila pomirba…joj…e ja sam izludjela…skup s Ivanom….opet su oni nas stjerali…pa smo jadnice morale na kiši njih čekati…eto…tako je prošao i taj vikend…
HVALA SVIMA NA KOMENTARIMA…
AJ PUSA I POZZZZ….TIHANI I MARKU, IVANI I ANJI i svima koji me čitaju i komentiraju…

Od ove noći odričem se ljubavi,
jer nema smisla nastaviti ovako živjeti
i nadati se nečemu što se neće desiti.
Suze, bol i tuga
su moji vjerni pratioci sada,
sjenke koje me slijede
od danas do sutra,
od mraka do jutra.
A zašto plakati,
kada život može i radošću ispunjen biti?
Zato, odričem se ove noći
koja nikada ponovo neće doći, svog pogleda upućenog tebi,
svojih suza koje potekoše mi niz lice.
I svojih snova se odričem sada,
i maštanja o nama.
Jer od ove noći, koja još malo pa će proći,
ljubav više nema smisla.
Ona više nikada neće biti ista.
Moje oči od ove noći
pokušat će ne tražiti tvoje,
moje srce ne kucati za tebe.
Večeras se jednostavno odričem tebe
kao dijela sebe.
I na kraju ove pjesme
reći ću ti ono što
jedino prikladno jeste:ZBOGOM ZAUVIJEK, LJUBAVI
KOJA TO NIKADA NI BILA NISI,
JER JE SAMO JEDNO SRCE VOLJELO,
SAMO JE JEDNO SRCE KUCALO,
A ZA LJUBAV JE POTREBNO DVOJE
DA SE JEDNAKO RAZUMIJU I VOLE!