Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (10)
Siječanj 2007 (10)
Prosinac 2006 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

design by Tincha

Opis bloga

Moj život...prijatelji...problemi...ljubav...škola...itd...


O MENI:
ime: Monika
prezime:N.......
nadimci: Pupsy, Pu
psich, Moks, Mony, Monchy...
god: 15...
horoskop: blizanac
škola: OŠ Jure Kaštelana
živim: u Zg-u
hobi: ples, izlasci, pisanje postova,...
naj frendovi/ice: Leon, Karlo, Poly, Ščrbec, Filip...Tihana,
Anja, Ivchy, Matea, Andrea, Iva, Kika,....
volim: zgodne dečke, frendove, dobru zabavu, glazbu, tv, čokoladu, ples, ljeto,
sve praznike,.....
ne volim: školu, zimu, umešljene, nepravedne, bahate ljude, jednu osobu,....



...best frendica i kuma Tihana...


...druga best frendica Anja...


...best frend Karlo i Ja...


...moj ludi razred...

Moji linkovi...ili blogovi koje ja posjećujem

Alkić
Ivchy
Tihi
Plesačica
Matea
Iva
FuFa
Dana
Amra

...par slikica o mom najzgodnijem nogometašu...

MySpace

image hosting file

Images for your blog

Images for your blog

Friendster images

NOVI BISERI:
Profesor:Ostavi to, sad ćeš rješavati zadatke za 1
Profa: Koji je jedini jezik u srednjem vijeku???
Karlo: Francuski
Dok se profa hvalila s koliko je prošla na fakultetu...
Tomić veli: I ja sam do 7 razreda imao iz tjelesnog 5
Andy: Ako obrišem ploču hoćete me pohvaliti razrednici???
Tomić: Reci lonac...stara ti nema para za konac...
Reci mapa...baki ti na glavi reperska kapa...
Reci hodaš plažom...mama ti s Blažom...
Andy: Reci klorofil...tata ti Tofil...
Reci idiot...tata ti nekad bio pilot...
Ščrbec: Reci Ado...Spomenka je muško...
Andi: Po-po-poli debeljko
Prof: Ti-ti tiše
Tomić: Ka-ka kako te skurila
Prof: Reci mi nešto o braku.
Tomić: Za brak je potrebno dvoje...najmanje
Andi: Hočete me pohvalit? 100%? Ak ne- dinamit.
Profesorica: Hvala Bogu, konačno ću svršit u raju!
Prof: Reci mi hrvatske svece.
Šćrbec: Djed Mraz!
Prof: Evo, Davide, reci mi što si čuo od cura?
David: Ovaj, pa nisam baš slušao.
Šćrbec: Djeca- izvor veselja...
Prof: Kako kad
Prof: Sad ćeš dobit jedan! Prijavljuješ one koji su na porti.
Šćrbec: Ma nema veze.
Profesor Hodniku: Dobro, neki pokušaju nešto napravit s kosom, ali ne uspijevaju...
Prof: Kak možeš zvat čovjeka krivo?!
Hodnik: Mogu sad ić?
Prof: Ne, kad izlažiš kažeš: Oprostite, ispričavam se, doviđenja...
Hodnik: Oprostite, doviđenja, ispričavam se...
Prof: Ne, doviđenja ide na kraju!
Prof: Sad vas je neparan broj
Tomić: Da, 24!
Prof: Zašto kažemo da je Jadransko more sigurno za plovidbu?
Iva: Nema gusara!!
Razrednica: Vi se tu derete a ja se trošim bezveze!
Prof: Crvenkoviću, a zašto se ti smiješ?
Crveni: Smiješni ste mi!
Tomić: Ja imam pšenicu, a ti mlijeko!
Hodnik (kasni na sat, ulazi u učionicu): A dobro, mislio sam da je tu profesor iz tehničkog.
Prof: Pa je!
Prof: Bumo se tak gledali dok se ne zaljubimo ili?
Prof: Prvo- nije kompjutor nego računalo

Drugo- nisi se ustao

Treće- nisi digo ruku

Četvrto- nisi dobio riječ

I zadnje- nisam te ništa pitao
Prof: Dobar tek! Kaj užina nije dovoljna pa moramo grickat noktiće, ha? Bjelančevine?
Prof: Kolko ćeš imat iz tehničkog?
Maja: Pa....
Prof: Koliko Bog da?
Maja: Da.
Prof: E pa nisam ti ja Bog!
Učenik 1: Sanjao sam moju Ružicu...
Učenik 2: I ja... Hmm, ili je to bio čempres?!
Prof: Plantek ti si...
Šćrbec: Ti si vođa čopora!
Tomić: Bandićeva baka i moja baka su dvije bake.
Prof: I šta te muči? Cijena nafte? Rat u Iraku? Globalno zatopljenje? Izbori u Americi?
Prof: Adnane- nedovoljan
Ado: Zadovoljan
Prof: Lekcija je katastrofalno dosadna i teška!
Prof. Daliboru: Kosa na juriš!
Profesor daje Šćrbecu imenik: Pazi da oko ne iščašiš!
Prof: Tomiću, tvoja sestra se bolje ponaša od tebe!
Tomić: Moja sestra je drvo!
Prof: Zbogom i ne vraćaj se!
Razrednica na srz čita iz bilježnice pritužbe profesora: Lijepo- Andi prijeti bombom i dinamitom!
Razrednica: Pitagora- matematičar.
Andi: A ja mislio da to piše mehaničar!
Andi: Moj je mozak davno spržila električna stolica.
Prof: Tak mi i izgledaš!
Prof: Tvoje ime je.....
Sokić (zapjeva): Medvjedić Lino
Prof: To sam rekla da te se rješim.
Leon: E nećete!
Tomić: I ako ispravim na pet....
Andi: Nemoguća misija
Prof (iz fizike): Moj tata je jači! Moj tata će tvog tatu nabit!
Prof: A da dignem ruku?
Svi: Da
-profesorica digne ruku…
Leon: Izvoli Vlatka.
Prof: Do početka 19. st mislilo se da je Zemlja...
Šćrbec: Ravna ploča!
Prof: U čemu je kvaka?
Aščić: Heh, pa u vratima!
Prof: Žena valjda rodi u Petrovoj prije neg što ti napišeš!

...evo i biseri iz 6. razreda...
Ščrbec: U mojoj župi ima ljudi bolesnih, siromašnih, bogatih,
samo nema dečkiju iz 6.a...
Profesor: Kako se vi osjećate ljuti prema Sokiću???
Tomić: Osjećam se kao da ga treba ukloniti sa zemlje...
Andy: Ja štedim grlo
Profa: Ali ja neću štedjeti pinkalu...
Tomić: Obitelj je priložna oznaka...
Profa: Kako bi definirali riječ idol???
Ščrbec: Da gledate emisiju Hrvatski idol znali bi...
Tomić: Ja sam mladi, osjećajni dečko...
Andy: Profesorice nisam napravio zadaću zato što mi je mama dobila infarkt...
Tomić: Dobit će ga kad vidi ocjene....
Profa: Sve dublje i dublje toneš u govna...

nedjelja, 11.02.2007.

...Vrijeme lijeci sve rane...

Vrijeme lijeci sve, zar ne? A, recite mi, zasto se to vrijeme ne moze pomaknuti unatrag? Ili mozda unaprijed? I zasto jos niko nije izmislio neki laser kojim se mogu zalijeciti rane? I zasto se ljudi zaljube u nekog ako taj neko nije za njih? I zasto, za Boga, kad odlucite da to nije to, kad znate da nema natrag, kad su svi mostovi sruseni, sve rijeke preplivane, sve brane razorene i svaki los trenutak proklet, a svaki dodir pomaknut duboko u glavu gdje se ne zelis sjecati, kad su, navodno, modrice (na dusi, srcu..) zalijecene i govoris si "bit` ce bolje", "mozes ti to", zasto to vrijeme ne prolazi brzo? I zasto prolazi u sjecanjima koja nastupe samo kasno navece, negdje izmedju sna i jave, sjecanjima kojih se ne zelis sjetiti? Miris jastuka. Ruka oko trbuha. Glava na ramenu. Prvi poljubac. Prva noc zajedno. I onaj osjecaj kad te neko voli i kad ti nekog volis i nista drugo na svijetu nije vazno. Osjecaj koji ti fali, a ne zelis da je tu. Zasto, kad znam da on nije nikad presao preko nekih stvari koje su njemu bile najgore na svijetu, a ni ja ne mogu preci preko stvari koje su meni najgore na svijetu, zasto, jos uvijek postoji osjecaj samoce i napustenosti? Jedan je pametan covjek, ne znam tacno koji, rekao da u ljubavi postoje tri strane. Njegova, njena i ona istinita. Jer nista nije ni crno ni bijelo, i niko nije u pravu ni u krivu. Njegova strana price, kad se sve zbroji i oduzme, ista je kao i moja. Jer, bas kad se sve zbroji i oduzme, oboje nas boli. Oboje smo zbunjeni, promijenjeni, izmuceni, neutjesni, ljuti, razocarani, tuzni, i oboje smo svjesni da ne zelimo jedno drugo. Ne vise. Ne opet. Ne ponovo. Ne nakon svega. I oboje samo zelimo nastaviti dalje. Ljudi oprastaju ali nikad ne zaboravljaju. Ljudi optuzuju ali nikad sebe. Uvijek nam je neko drugi kriv. I ljudi povrijedjuju ali najvise sebe. Sve je ok. Vrijeme lijeci rane. Mogu ja to. Al` ostaje cinjenica. Ni jedno vrijeme na svijetu nece vam pomoci da zaboravite. Vrijeme ce pomoci da prebolim. Pomoci ce da nastavim. Ali zaboraviti, nikad u potpunosti. JER JEDAN MALI DIO NAS NIKAD NE ZABORAVLJA KOLIKO JE JAKO VOLIO, kao sto ne zaboravlja koliko jako boli. Jedan mali dio nikad ne zaboravlja IME OSOBE s kojom ste htjeli dozivjeti starost. I nikad, nikad ne zaboravlja taj prvi poljubac. I cak kad prebolite, kad vam ostane samo taj mali dio, kad izblijede losa sjecanja, kad izblijede uspomene kojih se sad odbijate sjecati, kojih se sad grozite i zelite samo izbrisati da su ikad postojale, kad taj prokleti zivot krene dalje, DOVOLJAN JE JEDAN UDISAJ STAROG PARFEMA, JEDNA PJESMA, JEDAN POKRET ILI BOJA, DA VAM SE NA LICU POJAVI SMIJESAK, A U GLAVI ONAJ TREN KAD SU SE USNE SPOJILE PO PRVI PUT.
Tu sam gdje sam i nista me vise ne moze slomiti. Nista me vise ne moze boljeti. Vrijeme lijeci sve, zar ne.