srijeda, 27.06.2007.

Prošle godine 28. lipnja napisala sam prvi post, pa eto SRETAN PRVI ROĐENDAN MOM BLOGU!
Nakon usamljenosti,dolaze neke nove spoznaje da svijet nije stvoren samo za njih, već da si ti uključen u taj dio veličine. Upoznaješ nove ljude koji su manje ili više na neki način iskreni, a zapravo ono što mrziš iz sveg dna duše je laž koju ne podnosiš, pa čak ni u šali. Iza tvojih leđa su zlobnici koji ti žele napakostiti, a u biti ne shvaćaju da sebe ocrnjuju svojim glupim komentarima. Ponekad te ljudi čudno gledaju samo zato jer si učinio pravu stvar za sebe i znaš da si upravo najbolje učinio. Jednostavno si se riješio tereta koji te mučio i maltretirao godinama, a za to dobiješ ubojite poglede koji te osuđuju, a zapravo na koje se i onako ne osvrćuješ i ne pridaješ neku pažnju, ali ih primjećuješ jer je nemoguće ne primjetiti ih pošto su toliko očiti. Sa smješkom gledaš oko sebe i ne dira te, ali najbolje od svega jest da te ljudi ocijenjuju na temelju izgleda, a u biti ne poznaju te u opće.
Moje brijanje glave mnoge smeta, ali meni je drago što je tako jer barem znam s kim sam imala posla do neki dan. Imala sam nekih problema iz razloga za kojeg ni sama ne znam, ali danas se tog problema ne sramim i uspješno ga se riješavam.... U biti okrenem se i sa smješkom prolazim hodnicima, ulicom i razmišljam o ljudima s kojima provodim većinu vremena.....
Za ljudove koji su me prihvatili takvu kakva jesam.... Katy, Petricu, Ninu, Hrca, Marinu.... Anu, Romanu, Vedrana...Romanu S., Anitu...i dr.


MALO SLO METALA, makar ova pjesma ne zvuči kao metal


e ovo već zvuči

subota, 09.06.2007.

Biti sretan nakon dugo vremena zaista je čudan osjećaj koji te prati u stopu. Pa čak i kad nemaš nabijen neki umjetni osmijeh na faci znaš da si sretan. Zapravo ne trebaš se smijati da im dokažeš da si sretan. Počinješ zračiti nekom energijom samo zato jer si se rješio tereta koji ti je neprestalno smetao. Nisi imao svoju vlastitu sebičnu slobodu zbog nečeg što te sprečavalo da živiš. Sad kad sam se napokon riješila depresije i tih silnih pesimističkih misli ponovo živim, ali neki bolji i sretniji život. Više ne plačem dok hodam tom ulicom. Ulicom koja me toliko puta slomila, a očito sam imala snage za kretanje iz početka. Sada te život ne može srušiti jer si drugačiji, potpuno posebniji od njih koji se nalaze na nekad tvom mjestu.
Hvala savima koji su me posjećivali i komentirali dok me nije bilo!!!!!font>
evo vam jedan prigodan spotić