Ma onako kad sam ostala na ulici, punoj ljudi i jedne voljene osobe koja je ležala na podu poželjela sam otići. Slušala sam to deranje koje i onako nisam mogla podnjeti. To me deranje prati danima i neda mi ni trenutka mira. Moj plač ništa ne pomaže, ali voljela sam ga. Kažu da sam bila ljubomorna, ali uistinu kad vam kažem zašto bih bila ljubomorna na tako slatkog dječaka. Svaki put kad mi kažu da sam ljubomorna sjetim se tog dana. Mislim si, pa gdje sam pogriješila da sam ostala u tom danu. Danu koji prikazuje nedostatak sreće i čudne poglede. Luđački provodim dane u nekom svom filmu, a da se nisam nijednom okrenula da vidim što se dešava iza mojih leđa. Nisam mogla gledati podrugljiva smijanja upućena meni. Samo ono što sam jednom vidjela davalo mi je sliku svake osobe. Možda sam se baš u tome zeznula jer sam tek neki dan saznala od neočekivane osobe da je barem netko vidio moju samoću u kojoj sam nestajala dio po dio. Netko se zabrinuo za mene. Uistinu kad sam to čula zašutila sam na trenutak i obuzeo me osjećaj kojeg nisam nikad doživjela. Bila je to nada, koja me probudila iz želje za nestankom. Zapravo bile su to dvije osobe. Za jednu sam predpostavljala, ali za drugu nikad ne bih rekla da joj je stalo do nekoga poput mene. Mene koja provodi dane na hodniku škole slušajući što drugi govore, ali zapravo nisam ni slušala nego stajala u grupici da ne izgleda da sam uvijek sama. Ne znam kako da im se zahvalim što su dio mene izvukli iz ludosti, ali dio mene još uvijek tone, ali to ću ja rješiti na neki način. Potrajat će, ali se nadam da ću uspjeti.
Čisto komplicirana i nikad jednostavna. U smislu da sve jednostavno uvijek uspijem na neku foru zakomplicirati. Previše iskrena i ne znam lagati što je žalosno. Bezbroj mana i smotana ...
Bila teški pesimist, sad čistim ostatke pesimizma........
Bivša emovka, ali ne žalim, to razdoblje je bilo dio mene, sad sam se jako uozbiljila. Emo više ne postoji kad odrasteš i kad se uozbiljiš. Kad kreneš gledati svijet na drugačiji način, ali još uvijek s plavim očima.
Volim: punk i metal, svirati na burazovim bubnjevima, izlaziti, družiti se, ne skidati osmijeh s lica, biti sretna, puno pričati, snijeg, čitati knjige……Alkemičar ili Jedanaest minuta....uuuuu nice nice moje najdraže knjigice XD
Kaj sve slušam: Bruce Dickinson solo, Avenged sevenford, G`N´S, Ramonsi, Sex pistols. `LADNO PIFO naravno ..............
Obožavam: Milka čokoladu koju mučka onaj medvjed
Ne podnosim: kišu i vjetar, neiskrenost (zapravo to i ne opraštam), zetove drvenjake i stezanje remena XD
Smješno: Idealizirani život kad si zaljubljen...uuuu letiš cijelo vrijeme sve dok ti jedan dan ne slome krila i padneš sa stilom u lokvu vode....i kaj onda?! E ništa! DIGNI SE i operi te stvari jer sutra je novi dan, .... SMJEŠNO i BLESAVO to je zaljubljenost...
Kaj sve radim: učim, studiram, pišem knjigu, filozofiram, dosađujem se, spavam, a kad se probudim obično idem svojim poslom…..
Najžešća pjesma:
Neruda, Ljubavna pjesma
…….ove noći mogu napisati najtužnije stihove
Volio sam je, a kadkad je ona i mene voljela.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj
Da sam je izgubio………..
Dobri filmek: The Lord of the Rings --- „ Fool of a took“
Imam želju postati članica udruge zlostavljanih muškaraca
btw posteljina na mom krevetu nije mekana i svilena sto me pomalo smeta
....
mail: avenged.sevenford@gmail.com
PS: PUNK`S NOT DEAD!!!!!!!
