|
|
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
:)=
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Marđž
moja prijateljica br. 1 :)=
Dea
još jedna prijateljica
Majstorica
... i još jedna....
Jagodica(muška) :)=
... pa frend...
Leptirice
... i dvije leptirice jednim klikom...
Nina
Probajte ju mrzit, al ne ide :)=
Dann
Moj omiljeni filozof, poslije Majstorice :)=
Raska
Nahranimo neplodne- GURU
Mladi intelektualac
Zvali su vas i sad ste pozvani da zovete i druge neka zovu... Uvijek više i više...
Jednom me davno netko pozvao i rodila sam se. Onda me netko pozvao pa sam progovorila, prohodala, počela čitati, pisati, vezati žnirance na tenisicama. I sad me zbog toga drugi mogu slušati, ja ih mogu ZVATI, mogu me i pismeno pozivati kamo god im se hoće, a ja znam zavezati žnirance i ne trebam više tenisice na čičak ili one 'bez-vez' gluposti na federe koje su bile popularne sredinom 90-ih (možda i ranije, nije da pamtim).
I tako su me pozvali i u osnovnu školu, pozvali su me da upišem glazbenu, da zapalim prvu cigaretu, popijem prvu pivu, bambus, votku i martini, zvali su me da popušim pokoji joint, da probam kokain (iako nisam sve slušala)...
Pozivi su stizali sa svih strana; pozivi van s najboljom prijateljicom, suludi odlazak na koncert s frendom s kojeg se vraćaš razbijen i pijan, putovanje na punkerski festival, kupanje u Dravi sa 'soboslikarima', pozivi da pobjegnemo od kuće...
Kasnije sam čula da me zovu u srednju školu pa sam otišla i izabrala baš onu iz koje se glas najjasnije čuo. Zvali su me u Zvuk, zvali su me na rođendane, u srednju glazbenu školu, neka počnem predano vježbati...
Govorili su mi neka budem s ovim i onim, da eventualno požalim zbog nekih stvari.
Najvažnije od svega, pozvali su me i natjerali da se mijenjam. Da se nisam sto puta ošišala ne bih sad imala pojma koja mi zurka najbolje stoji. Da nisam slušala milijardu različitih bendova ne bih sad znala koji mi je najdraži. Da nisam nikada upoznala toliko ljudi ne bih se mijenjala. Da se nisam nikada mijenjala ne bih postala bolja (ili gora, ovisi s koje strane promatramo stvari).
I može mi sad tko hoće reći da ti u životu uvijek radiš ono što hoćeš, ili da bi to barem tako trebalo biti. Ali nije istina!
-Zbog nekoga zavoliš matematiku.
-Negdje i od nekoga čuješ za svoj (danas) najdraži bend
-Netko ti kaže da imaš smisla za glazbu i da se eventualno upišeš u muzičku.
-Zbog nekoga se smiješ kad čuješ određene riječi.
-Od nekoga si naučio vezati žnirance na tenisicama.
- Netko ti je pokazao kako se rade palačinke...
Svi smo mi zvijeri. Društvene zvijeri (u engleskom postoji puno ljepši izraz za to, al kaj se može) i ovisimo jedni o drugima... Mi se uzajamno ZOVEMO. Neki više, neki manje.
I svi imamo svoju slobodu izbora, ali na naše izbore utječu uglavnom drugi ljudi, društvo koje nas okružuje. Pokazuju nam što možemo birati, kako, kada i zašto... Zovu nas za sobom.
Tako i ti ZOVEŠ nekoga, možda čak i mene, tako i ja ZOVEM Tebe...
Danas se Buba probudio ogorčeniji no inače.
Život mu ionako nije bio nešto naročito. On je bio zadovoljan njime, iživljavao se na učenicima kojima je predavao inače zanimljiv predmet na dosadan način, mislio je da je velika faca i da je genijalac. Ali kako reći za nekoga da je genijalac ako se razbacuje hrpom pojmova kojima zna značenje, ali ne zna značenje konteksta u koji ih smješta? Kako ga nazvati genijalcem kad pljuje po bivšoj ženi, sinu iz prvog braka, kad svaki sat govori da je druga religija ona prava? Osobno poznajem neke zanimljive ljude koji se neizmjerno kite riječima koje postoje ili ne postoje, koje se mogu shvatiti ili ne, koje imaju značenje ili nemaju, koje su izmišljene ili stvarne. No, ti zanimljivi ljudi znaju zašto se služe izrazima kojima nerijetko ne mogu odgonetnuti značenje.
Ali Buba je drugačiji tip čovjeka.
Buba se uporno želi prikazati boljim nego što zapravo jest. A nije li to čisti izraz nesigurnosti??
Buba uporno želi ogovarajući kritizirati tuđa ogovaranja. A nije li to obično licemjerje??
Buba neumorno glumi Isusa Krista i ne shvaća koliko je Isus bio velik čovjek i Bog, ne shvaća da nije na nama da odlučujemo hoćemo li biti Isus Krist. Pardon, krivo se izrazih. On ne glumi Isusa Krista- on želi da ga drugi gledaju na taj način.
Buba uvijek kaže da mu je stalo do tuđeg mišljenja, ali spasio dragi Bog onoga koji uputi i najmanju kritiku na njegov račun.
Ima Buba i ženu, mlađu pun k. godina od njega, ima i krasnog sina Supermena i kćer Trnoružicu (osim sina iz prvog braka koji je, usput rečeno, mali neodgojeni gad), ima Buba svega. Ali ne, nije to njemu dovoljno. Igra se Buba srcem još jedne mlade žene. Besramno s njom provodi sate i sate, nasmijava je i druži se s njom, ali mu nikada nije palo na pamet da joj objasni njihovu situaciju. Jer, zašto bi ona imala osjećaje? Važno da se Buba dobro osjeća...
I tako se on danas probudio ogorčeniji no inače. Sjeo je za glasovir i zasvirao, ali nije mu išlo naročito dobro. Poželio je doručkovati, ali u frižderu je imao samo 4 police pune kiselih krastavaca. To mu se baš i nije jelo. Dosjetljiv Buba, sposoban i nadasve pametan odlučio je naručiti pizzu. Kako li se samo dobro sjetio! Dosjetka za Nobela, nesumnjivo. Prihvatio je telefon i utipkao broj, ali nije začuo nikakav šum, nikakvog signala nije bilo u slušalici. Ah da, prošli tjedan isključili su mu telefon jer je obio platiti račun iz protesta. Zašto bi T-HT zarađivao na njemu? Ta, on je intelektualac, zašto ne bi imao neke povlastice, recimo, besplatno nazivao brojeve na kojima su dežurale ONE žene?
Buba odluči izaći na ulicu. Živio je na 12. katu i nikako nije htio izlizati svoja stara koljena pa je pozvao lift. Veličanstveno je ušao u lift, i promatrao se u ogledalu dok se lift polagano spuštao. Negdje između 7. i 8. kata lift je demonstrativno stao, Buba se i dalje promatrao i komentirao kako je zgodan, kako godine na njemu nisu ostavile traga i kako i dalje žari i pali gdje i kada poželi... Kada je shvatio da se zaglavio u liftu ispustio je nekakav djevojački uzdah, a zatim masno opsovao majku onome tko je lift izmislio, onome tko ga je sagradio i onome tko je projektirao zgradu (za slučaj da je problem u arhitekturi zgrade). Njegove psovke nisu mimoišle niti banana-državu, fašistički režim (jer, to su mu bile najdraže psovke za sve prigode).
Za dvadesetak minuta lift se pokrenuo i Buba je bio slobodan. Izašao je i prošetao ulicom. Dok je šetao, samo 30 centimetara ispred njega pala je vreća cementa s dizalice na obližnjoj zgradi. On ju je pompozno prekoračio, nasmijao se sam sebi u brk i zaključio: Neće grom u koprive, Buba, još pališ...
Stavio je ruke u džepove i namignuo nekoj gimnazijalki.
Svaki dan iznova padamo na visoke, crne ili plave, zgodne tipove. Jasno, klecaju ti koljena, srce lupa 100 na sat kada te Gospodin Savršeni pogleda, kada pita koliko je sati , kada zamoli za glupu uslugu...
Iako ni ne zna kako ti je ime, zaustavlja ti dah svaki put kada prođe kraj tebe. Moraš se okrenuti za njim, pogledati kako je zgodan, glupo se nasmiješiti tek tako za sebe i onda nastaviti svojim putem. Nešto ti daje nadu da će te on jednom pogledati sa zanimanjem, zagrliti i reći ti nešto simpatično, ništa više. A ipak znaš da se to neće dogoditi.
Nekoliko puta pokušala si s njim razgovarati, ali nije baš bio neki razgovor. Ipak, visok je, lijep, zgodan, Savršen.
... I onda upoznaš Nekoga. Ruke su mu se znojile dok ste se rukovali, primijetila si to. Nije te čak ni gledao u oči, nije razgovarao s tobom jer se bojao. Ili nije htio?? Bože, zašto ga moraš poznavati??
Na kraju se ipak natjeraš i, ajde, nekako počneš razgovarati s njim. Normalan je, simpatičan.
Ima nešto u njemu. Kako je pametan...
Moliš ga da ostane s tobom još 5 minuta, da ti priča o ilirskom pokretu, bilo čemu. Jer, o svemu zna barem nešto. Ne želiš si to priznati, ali ja ZNAM da misliš da je zbilja drag. Zadivljuje te kako je dobro informiran, načitan. Naizgled tako običan, a zapravo posebniji od posebnih, bolji od dobrih, bolji od najboljih.
Uhvatila sam te kako jutros razmišljaš. Po tvojoj glavi se šuljaju misli;
S jedne strane Gospodin Savršeni, a s druge strane Netko.
Sigurno misliš da bi bilo super kada bi postojala osoba koja bi bila spoj Savršenoga i Nekoga. I misliš da je to nemoguće...
Ali pogodi što!
Ja ga poznajem.
I razočarat ću te. Kad upoznaš takvoga bit će ti žao pokvariti ga dodirom. Neprocjenjiv je doživljaj gledati ga i diviti mu se, slušati kako pametno govori i razumjeti svaku riječ... Predobar je da ga pokvariš, uništiš, nemaš ni neku želju za tim. I on to zna, gleda i uživa...
Uživaj i ti s njim! Pogotovo ako ne ode u Ameriku, a da ti se i ne javi, ako ne zaboravi na dogovor ili ako te ne ostavi na milost i nemilost drugima kada padaš s nogu od pijanstva... E onda je zbilja vrijedan svega!
Usput, on ne mora biti ni zgodan ni prepametan, ni pretjerano duhovit... Važno da je drag i simpatičan. I da se dobro razumijete.
:)=
