pubertetljulja

15.11.2004., ponedjeljak

A co to yeee???

U zadnje vrijeme mnogo razmišljam o nekim stvarima koje razumijem tek sada, ali još više o onim koje ne nisam prije razumjela, ne razumijem ih, a ne znam ako ću ih razumjeti u bliskoj budućnosti. Npr. neki dan sam bila u Areni sa prijateljicama i razgovarale smo o svemiru. To je jedna od onih tema koje kod nas uvijek izazovu rasprave. Ja nisam mogla shvatiti postojanje svemira. Što je svemir? Koliko je velik? Neki kažu da je beskrajan, ali da se još uvijek širi. Pa kako se može još uvijek širiti? U što? Što postoji izvan svemira? Postoji li nešto? Kako je nastao? Kažu ljudi da je nastao od plinova, pa se spominje «veliki prasak», ali u čemu je nastao? Što je postojalo pa je toga nestalo kada je došao svemir? I recimo ovako; mogu zamisliti što će biti kada nestanem ja, mogu zamisliti što će se dogoditi kada nestane svih ljudi na Zemlji, pa i kada nestane Zemlje neće se mnogo promijeniti u svemiru, ali što će biti kada nestane svemira? Hoće li ostati crna rupa u kojoj sve nestaje? Ali opet, kako može postojati mjesto poput crne rupe? Kako može nešto samo ući u nju i nestati? Ništa ne može samo tako nestati!!! Gdje ode to što uđe u crnu rupu? O takvim smo pitanjima razgovarale nas 4 te večeri u Areni. O takvim pitanjima razgovaraju znanstvenici i ni oni nemaju odgovor, ali mi smo ga svejedno tražile. Zatim sam legla na leđa i promatrala zvijezde. To mi je oduvijek bila omiljena poza kada se razgovara o takvim stvarima. Promatram nebo i pokušavam shvatiti značenje svemira. Onda je Vesna rekla da kada gledamo u zvijezde gledamo u prošlost! Ta me je misao zaprepastila i navela na razmišljanje. Gledamo u prošlost zato što treba mnogo vremena da njihova svijetlost dođe do nas. Ali svakoj svijetlosti treba vremena da dođe do ljudskog oka. Kada bi ta tvrdnja bila točna, a ja vjerujem da je točna jer ima smisla, onda u svaku stvar koju gledamo je kao da gledamo u prošlost. Makar trebala stotinka sekunde da ta svijetlost dođe kod nas, opet je to prošlost. Bliska prošlost, ali prošlost. Ako je tako onda mi svi živimo u sadašnjosti, ali sve što gledamo je prošlost. Može se reći da je sadašnjost samo u našoj glavi, a sve ostalo prošlost. I onda kažemo da se želimo vratiti u prošlost da ispravimo neku stvar, a mi smo uvijek u prošlosti. Na temelju svega ovoga kako gledamo u prošlost, postoji li mogućnost da gledamo u budućnost, a da to nije kristalna kugla? To ne mogu objasniti jer ne vidim način da gledamo u budućnost, ali možda nakon nekog vremena, za koju godinu , jednom budem pisala o tome kako se gleda u budućnost bez posebnih moći.
Moram priznati da sam se i ja malo sada zbunila. To je čudno jer me bune moje vlastite riječi. Nekada imam osjećaj da sve to shvaćam, da razumijem razlog postojanja života, svemira i svih nas, a u nekim trenucima kao što je ovaj sve to mi je jako zbrkano. Mi postojimo jer postoji planet Zemlja koja postoji jer postoji Sunčev sustav koji je tu jer postoji svemir, a zašto postoji svemir? Tko ga je stvorio? Bog? Ja ne vjerujem u Boga u kršćanskom smislu, ali vjerujem da negdje u svemiru postoje bića naprednija od nas, slobodnijeg uma, čak i svemoguća bića,ipak,
svi nekada pogledamo zvijezde i pitamo se, zar ne?

- 22:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

	studeni, 2004
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30