Ptitchitza u niskom letu

Tko rano rani, dvije srece grabi?

Vikend je poceo rano.

U cetvrtak, 05.07. krenuo sam s jaranom s posla na rucak, u Avgvstvs. Bili smo bez prijevoza pa smo podijelili taksi. U Reinkenstraat (gdje se restaurant nalazi) nasli smo se u nekakvom krkljancu: ispred nas put nam je prijecio neki kombi ostavljen sa sva cetiri zmigavca, u suprotnom smjeru odmah pored kombija neki je zeleni VW cekao auto ispred njega koji je htio proci u ulicu pored, ali taj je, pak, morao pricekati vjecne parking manevre nekog strumfa ispred njega. Nisam mnogo spavao prethodnu noc i bio sam nestrpljiv. Izasao sam iz taksija i odlucio saam regulirati promet.

Kucnuo na prozor zeni koja je cekala da prodje u ulicu pored i gestom ju zamolio da se pomakne metar-dva unaprijed. Tako je i ucinila. To je dozvolilo zelenom volkswagenu da prodje naprije (i nasem taksiju da zaobidje kombi).

Smirenim i stalozenim pokretom pokazao nekom tamnom mladicu u VW da prodje. On je uzvratio karikiranjem moje geste, kao "sta je to, kaj oces?". Ponovio gestu i u read-my-lips maniri rekao mu "rij door" (u slobodnom prijevodu: produuu-zii dalje). On je drcno spustio prozor i nesto mi odjebovito poceo vikati, zakljucivsi svoju tiradu sa "rot op" (= odjebi, na nizozemskom).

- Rot op! I JA TEBI (uzvratim mu ja povisenog glasa, i presavsi na hrvatski). Rij door, alsjeblieft, da ti hebem na-NOO!

Tip se poceo goropaditi u kabini i, kao, spremati da izadje da mi u fizickom smislu bolje izrazi svoje osjechajchiche. Tu sam ga, na hrvatskom, pocastio nekim biranim socnim izrazima i pokretom ga pozvao van. Make my day, motherfucker. Uh, bio sam ljut.

U zadnjem trenutku, tip je prizvao preostali atom razuma i odlucio produljiti. Okay. Rucak je bio ugodan.

Tip je izgledom mogao proci kao Marokanac, koji su ovdje na glasu kao goropadni kad su u grupama, ali izgleda da su cak i u grupama popili dovoljno puta batina od ljudi iz istocne Europe da ipak promisle dvaput kad prepoznaju neki od slavenskih jezika. Dec rajt, mi nismo strumfovi.

Ipak, te sam veceri i slijedeceg dana u Reinkenstraat (jednoj finoj, middle-class shopping ulici u "boljem" dijelu grada) primijetio jedan, pa drugi, pa dva (u nizu) starija modela BMW-a i nekih drugih "sminka" automobila, tamnih boja, krcata tamnoputim mladicima. Prizor posve neuobicajen za tu ulicu.

Zabrinuo sam se da me onaj goropadni tip iz zelenog VW-a uzeo na pik i javio svojem drustvo da me nadje kao predmetom grupne tjelovjezbe propustanja kroz sake (ako ne i nozeva, koji su nekima vrlo mili).

U sitne sate slijedece noci, nakon sto sam iscrpio sve mogucnosti na brzinu suziti svoje neznanje arapskog, stavio na blog i na bulletin board na poslu poruku u kojem trazim prijevod pet biranih izraza, u nadi da cu kombinacijom elementarnog uvazavanja njihove kulture (i pouzdaci se u svoju govorljivost na hrvatskom) mozda uspjeti izbjeci nemile posljedice.

Uostalom, jos uvijek sam zivio u Haagu, svega nekih kilometar i po od mjesta incidenta i samo je pitanje kad bi me nasli. U jednom baru, u kojem se skuplja dosta ljudi iz Istocne Europe, meni odmah iza ugla, vlasnik mi je rekao "da su me trazili" i da me zbog toga jer ne zeli nikakve nevolje u svojem lokalu moli da se ne pojavljujem vise tamo do kraja mjeseca. No problem. Mozda se salio pa igrao na moju paranoju, ali meni tih dana nije bilo do sale i uzeo sam to za ozbiljno.