Kruze po susjedstvu
4 automobila, s gotovo njih dvadesetoro u njima.
Malo sam ih cimao do 2, onda je bilo vrijeme otic doma i pokusat odspavat nesto.
Popio (!!!) cak i dvije tablete, nekakav oxazepam, neki kao apaurin sto li... Ne djeluju takve vanilla tabletice na mene. Majcina dusina, to je drugo. Ali nemam je.
U cetiri ujutro, odlucio sam iznajmiti sobu u Dorint/Novotel hotelu u Congress Gebouw (World Forum Center), zgradi odmah preko puta Suda. Zakljucano. Govori u kameru.
- Koja je vasa soba?
- Ja sam ovdje da iznajmim sobu za preko vikenda (to ce vas danas kostat 185 eura ukljucivo i dorucak. 4 zvjezdice hotel. Nema bazena.)
- Zao mi je, u ovo vrijeme nemamo raspolozivih soba. (Prije devet sati bilo ih je napretek.)
- U koje vrijeme?
- Pa, gospodine, sada je 4 i 10 ujutro.
- Jeste li vi i dalje business hotel?
- Da.
- E, pa zelite li napraviti neki biznis ili ne?
- Nije moguce, sada.
- Sta kaze Samantha (Kendou)?
- Molim?
- Samantha Kendou, vas general manager (hotela), jeste li sigurni da bi ona to htjela? Cinila mi se da dosta prizeljkuje moje drustvo.
- Haha.
- Ahm. Znajte da cu uloziti zalbu na uslugu.
- Slobodni ste to uciniti.
THE DUTCH FUCKING SERVICE.
Zato sam sada u uredu, preko puta, i pisem ovaj kretenski blog.
Ali za tri sata idem im jebat mamu. I Samanthu. She's not stupid. But she's playing with her career.
|