Tri točkice...

X: Što ćeš obući za doček?
Y: Crvene gaće, a gore trenirku.

A vi?

Moram konstatirati da je zimska služba izvrsno obavila posao. Na putu do posla vidjela sam samo jedan tramvaj koji je iskočio iz tračnica, ciglih jednu parcijalno očišćenu cestu i samo nekoliko automobila koji su proklizali... Budući da se u ovo doba godine očekuju relativno visoke temperature i snijeg je stvarno sve iznenadio ovakvo stanje na zagrebačkim cestama je zadivljujuće. Stoga, dečki bravo! Samo tako nastavite.

No, šalu na stranu. Ovakav okoliš potiče introspekciju i refleksivnost, te kritički osvrt na sve što nas okružuje. I eto, dok sam pješačila do posla okružena idiličnom bjelinom imala sam priliku razmišljati o vezama. Da budem iskrena ne mogu shvatiti gdje ljubav nestane. Mislim da u većini slučajeva prijeđe u neko drugo stanje – mržnju, prijateljstvo, ravnodušnost... Ali ima situacija u kojima ljubav jednostavno implodira. Takva ljubav obično krene od točkice i onda raste, raste... Prijeđe u nešto veliko, stoji na konstanti preživi kolebanja potprostora... A onda naglo i neočekivano krene mijenjati oblik, uvlačiti se sama u sebe – neprimjetno - i na kraju implodira. Ja mislim da se implozija može izbjeći (samo ju treba prepoznati ) i zato, dragi moji, pazite se implozije ljubavi!