psihijatrija...9 krug pakla
22.09.2010., srijeda
svijesno potonuće.....
|
osvrnem se svako malo oko sebe...bilo da pogledam vijesti, pročitam novine ili samo pogledam kroz vrata radnog mjesta i gledam... vidim.... žene jedna za drugom umiru, djeca na sjedalima divljaka za volanom, odgovorni roditelji na autoputu smrti, stari ljudi u šetnji od kante do kante, čudne bolesti za koje u HR-u lijeka nema, umirući bez zdravstvene pomoći, ljudi bez posla... stres... umor, tuga i jad.... o da, lijepa naša Hrvatska... o da i ja u njoj živim..... prepucavanja naših "vodećih" uživo iz sabora, toliko parodije i ljutnje a nitko ne reagira! znam i svjesna sam da nisam jedina koja to vidi, da ne govorim da osjećam na svojoj koži, ironično, iako radim!!!! čujem masu ljudi sa komentarima, da dok ne dođemo do dna neće se ništa promjeniti, a što je ovo ako nije dno dna? nitko ne reagira, a birali smo sami....samo povremeno kada bukne neka farsa - nekolicina se dignu i za tren tišina, opet! nemam više emocija, ni na situaciju, niti na krivce... imam samo nagon ka preživljavanju, to me vjerovatno drži na životu..... Demkratska država? aha! zašto onda nemamo izbora, nego kao dresirani psi na svaku njihovu kost malo zalajemo, obližemo njušku od bijesa i sjednemo, da baš kao psi! mi smo njima najbolji prijatelji, a jesu li oni nama? zašto moji prijatelji i poznanici sa diplomama u ruci kući jecaju u tami? izjeda ih strah i suze nakon četiri godine prolijevanja znoja, oni su kući? zašto nam djeca iz škole dolaze u gipsu, ako se uopće vrate kući, a nasilnici sa smiješkom điraju po gradu? zašto rodilje ne mogu roditi u svome gradu, a u rodilištu ih se tretira kao meso u mesnici ? kako je moguće da u bolnici zaborave dati obrok pacijentu, a kod svoga liječnika ne možeš informaciju dobit a kamoli pomoć - a sve si to masno platio? da, Demokracija.....a mi smo slijepi putnici koji životarimo u vlastitim govnima, jer smo sami se u takva ista postavili, lijepo je dok je ovako, a bojim se da će sutra biti i gore... o da, imam osjećaj da hoće..... |
17.09.2010., petak
ovo je početak....
|
...svi smo u istoj kaši i nikome, danas, nije lako... prebukirani naslovima iz novina...od crne kronike, do žutog tiska i sve diže mi tlak.... od neodgovornih vozača, roditelja, političara pa sve do bolesnih kravetina željnih dva reda u starsu ili bar slika za najbolji dekolte u 24h.... zato sam otvorila ovaj blog, za sebe i sve vas, da se istovaramo na tipkovnici umjesto na baki iz susjedstva...možda bude nam lakše...možda |
