KAZNENE PRIJAVE PROTIV SANDERA-EVO STAMBENE!
Obustavljena istraga o zloupotrebi položaja protiv Ive Sanadera
Politički cinici bi rekli: «A što ste uopće mogli očekivati?!» Dok nam premijer putuje po svijetu i skuplja počasne doktorate poput bodova u kakvoj video-igrici, nudeći domaćoj i međunarodnoj publici sliku uljuđenog, modernog, svjetskog konzervativca, dakako da ne dolazi u obzir da tu sliku pokvare beznačajne mrlje iz pretpremijerske prošlosti, mrlje s jelovnika Zloupotrebe položaja zbog stjecanja imovinsko-pravne koristi. Jelovnika s kojeg je HDZ ’90-tih obilato objedovao, ostavljajući packe po cijeloj Hrvatskoj. Međutim, nema straha, tu je Vanish u liku Državnog odvjetništva, koji pouzdano uklanja sve vrste mrlja, i vaše rublje je ponovo čisto, a boje postojane.
Cijela afera, uvidu načina na koji je dr Sanader došao do kuće, objavljena je prošle jeseni, u vrijeme predizborne utrke. (Koliko su etičnost i poštenje političara važni hrvatskim građanima, pokazuju izborni rezlutati!) Ukratko, radi se o tome da je Državno odvjetništvo pokrenulo krivičnu istragu protiv dr Ive Sanadera, temeljem kaznene prijave koju je 2002. godine podnijeo Pavo Gagulić. Kaznena prijava tereti dr Sanadera za zloupotrebu položaja zbog stjecanja imovinsko-pravne koristi. Iz te prijave proizlazi da je dr Sanader godine 1996., koristeći se svojim položajem, na protupravni način članovima svoje obitelji priskrbio vlasništvo nad prizemnim stanom veličine pedesetak četvornih metara u stambenoj dvokatnici u Kozarčevoj 21. U toj su urbanoj vili od ukupno tri stana dva već bila u vlasništvu Sanaderova tasta Ive Šarića i supruge Mirjane. U donjem je stanu živjela njihova susjeda, Božena Šešljaga.
Stvar je bila izvedena tako da je gradska Komisija za stambene odnose početkom 1996. godine provela nadzor nad Šešljaginim stanom i ustanovila da zbog svoje ruševnosti ne zadovoljava ni minimalne tehničke kvalitete neophodne da bi se neki prostor uopće evidentirao kao stambeni: prema zapisniku te komisije ustanovljeno je, ukratko, da vlaga prodire na sve strane, da su zidovi potpuno uništeni, da je drveni pod posve truo, da su instalacije neupotrebljive, te da je stan izložen prodorima podzemnih voda. Radi toga je, 3. 7. 1996. godine, donijet nalog za brisanje stana iz evidencije Gradskog stambenog fonda. Iako postoji i drugi nalaz gradske Stambene komisije, iz kojega se vidi da je sporni stan u posve urednom stanju! Zapisnik o ruševnosti spornoga stana osobito je sumnjiv u dijelu u kojem se govori o prodoru podzemnih voda, zna li se da visoka razina podzemnih voda uopće nije fenomen karakterističan za brežuljkaste terene poput Pantovčaka.
Gđa Šešljaga koja je do tada živjela u dotičnom stanu, i imala stanarsko pravo, u rekordnom je roku, iste te godine dobila zamjenski stan u Malešnici, veličine 70 četvornih metara.
Iz čitave ove priče proizlazi da je dr Sanader zloupotrijebio svoj položaj kako bi za dva stana oštetio gradski stambeni fond: jedan, u Kozarčevoj, koji je na zahtjev Ive Šarića i Mirjane Sanader izbrisan iz evidencije gradskih stanova, nakon čega su se Sanaderov tast i supruga prepisali na sebe čitavu zgradu, i drugi, u Malešnici, kojeg je Sanaderova bivša susjeda uz njegovu pomoć dobila bez ikakve realne osnove.
Cijeli slučaj otvara niz pitanja na koja je krivična istraga trebala odgovoriti: prvenstveno, da li sporni stan u Kozarčevoj doista nije zadovoljavao minimalne tehničke uvjete? Nadalje, je li pri utvrđivanju tehničkih uvjeta tog prostora poštovana nužna procedura, odnosno da li je za njegovo brisanje iz evidencije bila dovoljna samo odluka Komisije, ili je trebalo provesti upravni postupak, u kojem bi sudjelovale i druge službe i stranke (uključujući i Državno odvjetništvo)? Zatim, da li se 1996. godine taj stan još uopće mogao otkupiti, s obzirom na odluku Grada Zagreba po kojoj se u urbanim vilama ne može stjecati pravo na otkup stanova na kojima postoji stanarsko pravo? I na kraju, je li gđa Šešljaga uopće bila na listi za dodjelu gradskih stanova?
Godinu dana nakon otkrivanja Sanaderovog prljavog rublja, pokušali smo od Državnog odvjetništva saznati odgovore na gore navedena pitanja i dobili smo slijedeće: Nakon vašeg upita izvršili smo uvid u dopis Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KR-DO-53/03 od 25. kolovoza 2003. godine uz koji prileži i dopis Oćinskog javnog odvjetništva u Zagrebu broj: K-DO-5417/02 od 3. travnja 2003. godine.
Iz citiranog dopisa Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu proizlazi da je dopis Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu bio dana 10. lipnja 2003. godine referiran, to jest zamjenik općinskog državnog odvjetnika je s cjelokupnim predmetom i svojim stavovima izloženim u dopisu od 3.4.2003. upoznao zamjenike iz nadležnog odjela Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, nakon čega je odjel u cjelosti podržao pravni stav zamjenice općinskog državnog odvjetnika da u konkretnom slučaju nema osnova sumnji da bi bilo prijavljenik dr Ivo Sanader, bilo neka druga osoba počinila kazneno djelo iz članka 337. stavak 1. KZ. I to je sve.
Ukratko, nitko nije kriv. Ni Sanader čija se obitelj dočepala cijele urbane vile na Pantovčaku, ni članovi raznih komisija, koji su obilato izašli ususret željama trenutnog premijera. Procedura je poštovana, živjela pravna država! A o trodiobi vlasti i neovisnom sudstvu u državi Hrvatskoj možemo samo sanjati.
Za kraj nam ipak ostaje pitanje: je li ovakav nalaz Državnog odvjetništva rezultat duboko ukorijenjenog mentaliteta poslušnosti, zbog kojeg državni činovnici unaprijed rade ono što misle da se od njih očekuje, ili je ipak bio potreban poneki telefonski poziv? ..."
|