Nepravda je kad učiteljica okrivi mene za ono što ja nisam skrivila.
|
Zovem se Anja. Ja sam učenica osnovne škole iako bih više htjela biti zlatna maca koja se zove Tina.
Htjela bih biti zlatna maca zato što bih se mogla ulizivati za hranu i verati se i rastezati po svojoj grebalici – penjalici koja bi bila samo moja.
Tako nikad ne bih kasnila, a kada bih trebala ići veterinaru, sakrila bih se pod krevet, a oni bi me šiškajući kutijicom sa mojim poslasticama uzalud dozivali da uđem u kavez.
Kad bi me ulovili, nesretno bih mjaukala da me puste van.
Kada bih ugledala veterinara, sakrila bih se na dno kaveza a veterinar bi me sa puno muke vukao van.
|
Ja volim svoj život. Volim svoje roditelje i obitelj.
Jedino što ne volim je to kad se netko ljuti na mene ili kad se Lucija i ja posvađamo. No to je hvala Bogu jako rijetko.
Volim svoju macu, pse i ostale životinje.
Volim sa bakom ići šetati i sa mamom peći kolaće.
Volim ići na more i ići planinariti. Volim svoju školu, prijatelje i učiteljicu.
Volim kada imamo obiteljski roštilj i kada pjevamo i sviramo gitare. Ponekada i ja smijem svirati, ali ja ne znam ništa svirati pa
obićno i ne sviram.
Ali iako ne znam svirati ja se smijem zabavljati i pjevati.
Volim se igrati sa svojom macom i sa svojim psićima.
|
Jednom davno živijela je mala tigrica imenom Laura. Jednoga dana Laura se išla prošetati.
Nije samo da se išla prošetati već je odlutala. Laurini su se roditelji jako zabrinuli pa su je pošli tražiti. Tri dana Lauri nije bilo ni traga niglasa. Jednog dana Laurini su roditelji
pokraj rijeke uočili Laurin trag. Nakon toga su začuli kako netko u rijeci šprica.
Ubrzali su hod. To je Laura. Viknuše oni u isti glas te potrčaše do rijeke.
Mama, tata! Viče Laura sva mokra trčeći im u zagrljaj.Tad mama kažeLauri.
Laura, ti si već velika cura i trebala bi znati da kad nekamo ideš da se trebaš
javiti mami ili tati. U redu. Kaže Laura na polasku.
|