psawyer (24)
...can't you see I've got to live my life the way I feel is right for me, might not be right for you but it's right for me...
...I believe this is heaven to no one else but me...
if you wish to speak up to me:
psawyerdimension@gmail.com
Design: murderscene
Help: balloons
if there is a soulmate for everyone
tako me inspirirate u zadnje vrijeme da je to strašno. a taman sam odlučila zakopati blog i ugasiti ga. amen.
this credit goes to heroin chic.
ne razumijem ni ja ljubav... svakim danom sam sve dalje i dalje od odgovora i biločega što bi bilo nalik razumijevanju. čudno kako sam pod stare dane postala tako mutava za ljubav. razumjela sam ljubav pred jedno četiri godine, skoro pet. voljela sam do neba i nazad, isplakala more suza, nakon toga osjećala gorčinu zbog svega loše učinjenog meni od strane njega, osvetoljubivo vraćala milo za drago, sve dok ga na kraju njegovim vlastitim oružjem nisam dotukla. da bi sada, nakon svega, bili opet prijatelji. prošli sito i rešeto. toliko je lako sada s njim, s nama, nevjerojatno. ali je bez onog nečeg. što je sasvim ok, nakon svega, zaista. priče moraju imati početak, sredinu i kraj. od tada ja više ne znam što je ljubav. od tada ja nisam osjetila da me netko voli. onako, da me voli. osjećala sam samo, u par navrata, da imam potrebu nekoga voljeti, izbaciti to iz sebe prije nego se raspuknem od emocija. i osjećala sam kako malo-pomalo dajem tu ljubav, bolje rečeno, rasipam ju, jer ne dobivam ništa zauzvrat. iscrpljujuće. osjećala sam da volim, ali ne i da sam voljena. it goes both ways. it. i obviously don't.
još se jedino prilično živo sjećam kako je dobar osjećaj biti voljen. dovoljno živo da shvatim da mi pomalo nedostaje. no, kako vrijeme prolazi, zbilja postajem premutava za shvatiti to što sam nekoć osjećala. znam da je osjećaj dobar, ali to je jedino što znam. kako ga dozvati, s kim se dogodi, s kim ne, zašto ne...mutava sam za ljubav. ljubav je, navodno, lijepa riječ. onako, baš lijepa. koristim ju u druge svrhe, volim i ljubim neke druge stvari u životu na drugačiji način, pa mi tu i tamo bude lijepa. ali zapravo mi nije. zbilja nije. ono što suštinski i uvriježeno vežemo za tu riječ, to ne razumijem i ne vidim tu ljepotu koju svi veličaju.
ponekad se osjećam retardirano što sam zakinuta za razumijevanje tog tako bitnog životnog aspekta. zaista retardirano. pored zaljubljenih i voljenih se osjećam kao desetogodišnjakinja sa posebnim potrebama.
