Da...subota je blizu,i mi krećemo po nove bodove. No ipak,kad se prisjetimo prošle godine i onih 8 dana provedenih u Varaždinu,nije nam svejedno. Naravno,pričam o olimpijadi...
Iako nam je tih 8 dana ostalo u naljepšem sječanju ipak se sjetimo i onih kriznih i ne lijepih situacija koje smo jednostavno ostavile iza nas. Kao naprimjer na službenom treningu, 2 dana prije samog natjecanja, V1,štafeta br.8 (naša Marijana koja nažalost više ne vježba s nama)imala je malo veću nezgodu na štafeti,problem s tunelom koji taj put(1.put)nije prošla nego je zapela za početak tunela i lagano ozljedila vrat. Naravno to je za nas bio ogroman šok,za nju još veći. Na svu sreću s njom je bilo sve u redu, ali je bio problem u tome kako će ona opet skočiti u tunel. Skupila je hrabrost, skočila i uspjela.Svaka joj čast.
Bilo je tu još sitnih problema... kao npr. injekcija protiv bolova na sam dan natjecanja koju je primila Mihaela zbog nekih bolova, bliže rečeno 2h do naše vježbe. I naravno, kad smo sve to prošle došao je naš nastup i spustila se kiša...za vrijeme vježbe C1 je ključ iskliznuo iz ruke. No bez obzira na sve to osvojile smo srebro(9 mjesto),iako ne prezadovoljne,jer možemo mi to i puno bolje...

Sve je to iza nas, no uvijek se rado prisječamo zanimljivih i lijepih trenutaka iz Varaždina kojih je bilo ipak više nego loših...i sad se opet tamo vračamo,samo s novom ekipom i na drugačije natjecanje...i vjerujemo da čemo se super provesti i osvojiti više bodova nego u Sučurcu...
Pozdrav svima...i vidimo se
|