provinciopolis

petak, 10.08.2007.

Purgeraj
kakvim ga doživljavam(o)

Predivna je noć.Prošla me neka biometereološki kaotična anarhija u glavi,smirila se glava,prestala me boduckat glavobolja,a i emotivno sam se malo umirio,preciznije umirila me moja Ljube.Opet sam imao sebi svojstvene napadaje nečega što nije niti posesivnost niti čista ljubomora niti totalna glupost,a opet ima svega toga pomalo...Ma duga priča,čudna sam ja,tipično vodenjačka biljka...
A noć stvano divna,onako mirna.Pola grada je na moru,ima parkirnih mjesta kolko hoćeš,a i stigne se do posla duplo brže nego obično.Na poslu mirno,nema onog klasičnog,svakodnevnog presinga svojstvenog životu velegradaJ ili ti ga predgrađa LondonaJKiša pada svako malo,a paklene vrućine užarenog asfalta su iza nas.Rekli bi moji dalmoši-fjaka.Baš i je,onako fjakasto...

Sve je taman za malo nostalgije.A nostalgija je čudna,pomalo imaginarna i prilično subjektivna,a pomalo i emotivna.Ja sam turbo nostalgičan za meni bitnim događajima,ljudima,stvarima i koječemu drugome,a ponajviše za onim dobrim starim vremenima...Vremenima u kojima je bilo super biti zagrepčanec,ma i sada je to tako nama koji se tako osjećamo,ali više to nije dobrodošao pojam u krajevima u kojima su nas ljudi prije dočekivali sa toplom dobrodošlicom,a danas sa umjetno razvučenim osmjehom ili prilikom ljetovanja sa pogledom krvoločnih otimača novaca.Nostalgija me hvata i za 80ima,za vremenima kada se nedjeljom išlo na misu,a crkve su bile udaljene i nekoliko kilometara,a išlo se pješke do crkve(pomolilo se i za Dinamovu pobjedu,a time i za Hrvatsku-nije tada lako biti Dinamovac,a nije ni sada...).Bila su to vremena u kojima su se nove traperice prale u varikini,ribale i izrezivale,nosile su se starke,spidke,traper i kožne jakne,samterice i karirane košulje,neki su furali i fudbalerke,jebiga što ćeš,ukusi su različiti.Bilo je to vrijeme odlazaka u Trst,ljeti su se na moru svirale gitare na plaži,ali i u Zagrebu na klupicama...Tada se počelo okupljati Hladno pivo,sjećam ih se sa čoška Bolničke,nisu imali za pljuge.Bila su to vremena nikad prežaljenog završetka karijere Azre,bilo je to vrijeme Dugmeta i mase drugih ex YU bendova...Uff kad se sjetim Prljavaca kad bi zagrmilo:“Jer devedeseta-a-a-a...“.Išlo se u kazališta,Maksimir je bio pristojno popunjen(joj kad se sjetim tekme Jugoslavija-Škotska,a mi na sjeveru navijamo Scotland!Scotland!E,a mediji poslije paljbu po nama...Vječito smo nekom smetali...A kad se sjetim 1986 i stajanja istok,pa 13.05.90.-Dinamo-Zvezda...Ma stvarno su to bili dani ponosa i slave,dani u kojima je Zagreb disao kao jedno i dani u kojima je zagrebačko srce kucalo kao jedno i to zajedno sa cijelom Hrvatskom.Preskočio sam puno toga i fokusirao na ono što je ponajviše obilježilo moju mladost,ali nažalost velik dio te mladosti obilježilo je i nešto drugo,žalosno,nešto što je iz meni potpuno nerazumljivih razloga prekinulo onu pozitivnu nit koja je moj voljeni grad spajala sa mojom voljenom domovinom.

Počeo je rat!!A s njim i to much zla,totalno pogrešnih predrasuda i pomalo uvrijedljivih stavova prema Zagrebu.Cijela Hrvatska se nabrusila na Zagreb jer da Zagreb ovo pa Zagreb ono...A Zagreb ko Zagreb,uvijek onako uljuđen,pod utjecajem bečkog štiha utkanog u fine gospodske manire ovog grada tijekom dugog niza godina i što je najbitnije Zagreb je to nesebično dijelio sa svakim dotepencom koji je u njega došao i time ga činio zagrepčancem.Ali tada je u Zagreb dolazila gospoda koja je znala poštivati kuću u koju dolazi.Tada je i odgoj bio nešto drukčiji od današnjeg.Još mi uvijek bridi lice od maminog šamara jer je saznala da sam prošao pored jedne susjede iz zgrade i nisam ju pozdravio,a danas...Danas bi se diglo 5 udruga i 7 pametnjakovićkih koje bi nam danima bile u stanju pričati o zaštiti djeteta,ali nema nikoga tko će se boriti da zaštiti to djete na način da mu barem organiziranom pravnom državom osigura pravo na život dostojan čovjeka...Nestao je taj odgoj,nestali su ljudi koji poput mojih roditelja na prvo mjesto stavljaju grad u kojem žive,stvaraju,u kojem su im se rodila djeca koju su odgajali u zagrebačkom duhu,u duhu ljubavi prema povjesnim vrednotama i općenitim ljepotama ovog grada.Došli su neki drugi dotepenci kojima se kućni odgoj svodi na čohanje po jajcima,hračkanje po Jelačić placu i neklturnim dobacivanjima za ženama u svima vam znanom Big Jack stilu.Došli su oni koji ne znaju poštivati tuđe,a misle da veličanjem i nametanjem svojeg poštuju to isto svoje,a ne znaju da time u biti samo sramote ono što misle da je njihovo jer ipak su to ljudi iz svih onih krajeva iz kojih su,među ostalima,došli i moji roditelji i to su krajevi u kojima su ljudi plemeniti i skromni i krajevi čiji se ljudi s pravom osjećaju začuđeni zbog niza događaja isprepletenih neistinama i predrasudama koje je netko čini mi se svjesno i namjerno nametnuo jer mu odgovaraju podjele,a uz podjele i zavade lakše se vlada...Nisu to učinili niti @krijesnica niti moji suseljani u Dalmaciji(ne južnoj Hrvatskoj),a niti moji suseljani u Slavoniji(tatina strana).
To su učinili oni koji su u novim svjetlozelenim(američkim),fino opeglanim i čistim uniformama sa novim i municijom punim kalašnjikovima branili Hrvatsku po zagrebačkim birtijama dok su moji stariji frendovi iz kvarta(tzv.purgeri)hodali po ratištima od Osijeka,Vukovara pa sve do Dubrovnika i Šibenika.Suze su mi sada navrle kad se sjetim Zokija koji se blatnjav od glave do pete vraćao iz Bosanskog Broda(smio nam je reći samo da dolazi iz Broda) i prošao kraj nas na stepenicama našeg haustora,a da nas ni skužio nije kolko je bio u kurcu!!!Sjetim se puno toga i puno njih,nažalost previše koji su se vraćali pa odlazili,a neki se nisu vratili...Sjetim se da je vrijeme prolazilo,ekipa se vraćala,nije se smjelo,a niti htjelo pričati puno,ali se sjećam i njihovih kroz zube otisnutih psovki vezanih uz gubitak radnog mjesta,propadanja njihovih poduzeća,pljačke tih poduzeća,pretvorbe u vlasništvo onih koji su pobjegli iz krajeva u koje su zagrepčani došli braniti domovinu i koji su što je najžalosnije,prozivali te iste „purgere“,mašući,po mogućnosti što većom hrvatskom zastavom kupljenom od preprodaje oružja koje su prodavali tim istim „purgerima“,a za koje su,zastavomahajući,skupljali tj.krali novac od naših iseljenika.Sveukupno stvorenu dobit uložili su na sejšelske račune,u đepove političara koji su im mafijaškim zakonodavstvom omogućili pretvorbenu pljačku,a uz pomoć koje i danas svojom financijskom moći upravljaju Hrvatskom,a pritom koriste medije i amoralne i/ili glupe političare koji čim se dokopaju iole značajnije pozicije koja im donosi financijsku korist,automatski gurnu glavu u pijesak te dopuštaju tim istim lopinama da i dalje uništavaju našu Hrvatsku za koju su pošteni Hrvati i živote dali...Istina ne za ovakvu,ali su ih dali...

Samo molim dragog Boga da im neda vidit za što su poginuli,nek im samo kaže da je Hrvatska postala ŠTO?Da ih laže?Da im veli da smo neovisna država!?Kad nismo!Da im veli da smo zemlja blagostanja!?Kad nismo!Da smo mala Švicarska koju smo svi sanjali!?Kad nismo!Ne znam.Bogo zato sigurno zna,a ako ne zna niti Bogo onda će im to kad dođu na nebo,a kad tad će doći,prenijeti ti isti sveznalice i svehrvati,ali bojim se da ti raja i naših dečki vidli nebuju.Pak buju dobro prošli,alneka,barem će u paklu goriti...I to im je bolje nego da ih se naši dečki gore dočepaju!!!

Naravno da sam opet malo skrenuo,ali sve su to emocije koje me vežu za manje ili više daleku prošlost,za vremena u kojima Zagrebom nisu „vladali“ bijali mercedesi s otvorenim šiberom kroz koji tutnji turbo-folk ili kroz koji se puca u kaubojsko-šerifskoj maniri...Za vremenima u kojima su moralne vrednote bile pristojnost,kavalirstvo,skromnost,rad,poštenje i poštivanje te ponajviše ljubav prema bližnjem svom kako čovjeku tako i kulturnim i povjesnim vrednotama o v o g grada,a ne nametanjem svojih poluprimitivnih-kikaških i sličnih kretenizama koje nebi smjeli doma kod svoje matere niti spominjat...
Pozdrav svim dobrim ljudima na svijetu...Ma gdje bili!!

Najljepši je Zagreb grad,
Zagreb je najdraži dom,
Grade moj,vječno ćeš,
tako mlad,
ostati u srcu mom!!!

Eto,ima nas dosta ovakvih zagrepčanaca...Valjda ipak i nismo baš toliko loši!!!A i ak jesmo...A kaj se tu može!!??Takvi smo kakvi smo,ne mislimo da smo najbolji,ne mrzimo nikoga,al ne damo ni svoje jer kak god bude,navek nekak bude i nigdar ni bilo da nekak ni bilo...
Pozdrav iz provinciopolisa!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Brojalica

Free Counter