...
U nekom drugom svijetu stajati ću prkoseći vjetru, slijepa za sve bivše živote.
Tada neće biti važno što smo bili i kome smo pripadali, dok još nismo otkrili nas.
Neće postojati ceste koje vode natrag, jer se nećemo morati vraćati.
Sve će biti ispred nas, a naše će oči gledati u istom pravcu.
Nećemo se razdvojiti ni na trenutak, da ne bismo izgubili jedno drugo iz vida.
Biti ćemo stranci, koji su se ponovo sreli u sumraku života i prepoznali u vlastitim snovima.
I svaki će novi pogled biti ostvarenje jednog sna.
Polako, da ne uništim nijedno sjećanje u nama, priznati ću ti da sam oduvijek znala.
Da sam tražila. Čekala.
I da nije važno koliko će boljeti smrt nakon što se jednom ogrnem tobom.
Jednog ću dana stajati prkoseći vjetru u nekom drugom svijetu i čekati da mi pružiš ruku.
Tek tada ću moći mirno otići.