02.11.2013. i tocno je 5.30 sati ujutro, koferi su spakirani jos vecer ranije, karte su odavno kupljene, taksi nas ceka... Posljednji pogled na nas dom i pravac Zracna luka Pleso... Chekiramo kofere, kolica i ine dodatke za ista. Do leta je malo manje od 2 sata i vrijeme je za najskuplju kavu u gradu! Mm me voli voditi na skupa mjesta (citaj: voli me voditi na aerodrom da ga ispratim nekuda). Kava s mlijekom 16 kn, sendvic sa sunkom 30 kn. Katastrofa! Ni kava ni sendvic nisu toliko dobri, koliko ih cijene.

Nas princ i njegova mama prvi ce puta letjeti avionom, jedina razlika je to kaj ja imam 30 godina u guzici, a nas princ 7 i pol mjeseci. On nista ne kuzi, a meni se noge tresu. Mm je vec veteran, stalno put putuje, pa mu je to vec kao dobar dana. Meni je tesko pojmiti da cu kroz koji sat biti 1000 km daleko od Zagreba, od roditelja, prijatelja i to na nekoliko mjeseci...

Selimo u Düsseldorf, naime Mm ide trbuhom za kruhom, a mali princ i ja „kud svi turci tu i mali Mujo“. Mali princ prvi let do Münchena podnosi odlicno, pojeo je dorucak i odkrmio turu do slijetanja. E drugi let ne protjece bas toliko glatko, nece jesti, nece vise ni spavati. Jedino sto hoce jest cupati za kosu zivcanu njemicu koja sjedi na sjedalu ispred nas. Trebam li reci da njoj to nije nimalo smjesno ni zabavno?

Sletjeli smo... Zivi smo, zdravi smo i zajedno smo, to je najvaznije. Docekala nas je kisurina. Super! Pronaci taksi u koji stanu 2 covjeka, 1 beba sa autosjedalicom, 1 kolica, 3 kofera, 2 ruksaka i 1 beby torba, nije tako lako kao sto mislite. Ali nasli smo ga, nije njegov red, ali u ni jedan drugi ne stanemo. Vozimo se u nas novi privremeni dom... Uzbudjenje raste... Sto li ce nas docekati? Hoce li biti kao na slikama ili se netko bas grubo nasalio s nama? Ulaskom u stan pada mi kamen sa srca, sve je kako treba biti...

Od silne frke panike oko toga kako ce malac podnijeti let, kakav ce biti stan i svega ostalog ispalo je da sam dugoocekivanu voznju avionom dozivjela kao voznju autobusom. Ali bitno da smo sretno stigli na odrediste, a koliko cemo sretni biti na samom odredistu to cemo jos vidjeti. Salim se! Mi smo uvijek sretni kada smo zajedno, ma gdje god to bilo.

Stan nije kao nas dom i nikada to ne bi mogao ni biti, ali nije los i mi cemo ga uciniti svojim koliko god ce to biti moguce. Düsseldorf je divan grad i btw. modna je meka, te cu u njemu s vremenom spoznati da mi zanimanje shoppingholicarke izvrsno lezi, ali... nije Zagreb. No sto je tu je, uzmi sto ti zivot pruza, prema tome... Guten Tag Düsseldof!