Iskrenost je kljuè

Odlican intervju prenesen s Roditelji.hr


Danski obiteljski terapeut Jesper Juul pisac je utjecajnih knjiga iz podruèja roditeljstva od kojih su najpoznatije «Vaše kompetentno dijete» i «Znati reæi ne mirne savijesti». Proèitajte njegove misli o roditeljstvu i odgoju

Puno pišete o samosvijesti. Kako kod djeteta razvijati samosvijest?
- Samosvijest je važna, ali ona je i jedina stvar koju djetetu ne možemo dati. Možemo se jedino truditi da je ne uništimo.

Što je toèno samosvijest?
- Samosvijest je osjeæaj vrijednosti, dobar osjeæaj o sebi koji ne ovisi o osobnim postignuæima. Naime, velika je razlika izmeðu samosvijesti i samopouzdanja. Samopouzdanje ovisi o našim postignuæima, o stvarima koje radimo, a samosvijest je ono što jesmo, neovisno o stvarima koje èinimo. Samosvijest raste u djetetu ako je ne uništimo.

A na koje je naèine uništavamo?
- Jedan od najmoænijih naèina na koji možemo uništiti samosvijest kod djeteta jest nešto što se naziva moæ definiranja. Roditelji taj alat èesto koriste, a da ni ne primjeæuju. Svaki put kad se djetetu obratimo rijeèima: 'Ti si' ili 'Ti nisi', kad njegove postupke definiramo rijeèima: 'Ti si dobar' ili 'Ti si zloèest', uništavamo djetetovu samosvijest.

Znaèi da je i pohvala loša za djetetovu samosvijest?
- Jest. Naime, kod bilo kakve vrste definiranja problem je što ono dolazi odozgo i spušta se prema dolje, to nije ravnopravan odnos, veæ odnos u kojem je jedan moæniji od drugoga. Negativno definiranje, poput stalnog kritiziranja ili izjava poput: 'Zloèest si', izaziva kod djeteta strah i nesigurnost. Pozitivno kritiziranje pretjerano razvija djetetov ego, ali i èini dijete nesigurnijim – ono se poèinje bojati kritika. To je jednostavno ljudska priroda; kad ja kažem 'dan', vi automatski mislite na noæ. Kada dijete pozitivno definirate, ono automatski oèekuje negativno definiranje. Negativno definiranje je, naravno, jako destruktivno za dijete jer, znate, djeca vjeruju svojim roditeljima bezrezervno. Ona vjeruju onome što roditelji govore.n

Što je onda ispravan put? Treba li izbjegavati hvaliti dijete?
- Nema ništa loše u tome da pohvalite dijete. Dapaèe, to treba èiniti. Stvar je u tome da ne treba preuvelièavati stvari. Pohvalite dijete kada nešto postigne i uèini, ali nemojte se uhvatiti u zamku stalnih pohvala za gotovo smiješne stvari. Danas roditelji pretjeruju s pohvalama, a to nije dobro za razvoj djetetove samosvijesti. Na poèetku su pohvale dobre, no onda postaneš ovisan o njima i potrebno ih je sve više i više.

Kako onda treba izgledati pohvala?
- Ne treba ponavljati obrasce napamet niti verglati unaprijed nauèene reèenice: pohvala treba biti osobna, treba izražavati kako se vi osjeæate. Primjerice: 'Sretan sam što si nauèio vezati cipele jer to ja više ne moram raditi za tebe'. Ili: 'Sretan sam što si nauèila sama koristiti vilicu i nož'. To su dobre, iskrene pohvale jer govore o vama. No roditelji èesto koriste 'roditeljski jezik' i hvale dijete za besmislene stvari, a onda pohvala gubi smisao.

Na što toèno mislite kad kažete „roditeljski jezik“?
- Roditelji èesto govore automatski, poput robota. Pohvala je automatska, nauèena reèenica. To funkcionira prvih šest - sedam mjeseci djetetova života, kada roditelji mogu reæi gotovo bilo što, sve dok je glasno i popraæeno smijehom i grimasama. No kasnije moraju pronaæi osobni jezik i osobni izrièaj inaèe ih djeca prestaju slušati. Kad èuju neke reèenice, jednostavno se iskljuèe – one 'zvuèe kao mama'. I tada se dogodi da imate petogodišnjaka koji odbija poslušati što mu govorite ili s kojim nemate nikakav odnos. Ili stvari 'puknu' u pubertetu – iako najèešæe 'puknu' ranije, samo što to roditelji ponekad ne primijete, odnosno ne pronaðu pravi uzrok problema – a pravi uzrok, pravi problem koji treba rješavati uvijek je u nama, a ne u djetetu.

Èesto se govori o „epidemiji popustljivog odgoja“. Što je to?
- To je današnja tendencija da se djeci dopušta baš sve. No, ne treba osuðivati te ljude – oni se trude najbolje što znaju, pokušavaju u svojim roditeljskim ulogama biti bolji nego što su njihovi roditelji bili u svojima. Popustljivi roditelji mogu se svrstati u tri skupine. Jedni su neoromantièari koji žele stvoriti mali raj na zemlji u kojem bi svi bili uvijek sretni – što je nemoguæe. Takvi roditelji izbjegavaju sukobe jer sukob znaèi da si loš. Druga skupina roditelja su oni koji slijede put manjeg otpora. To je najèešæe u bogatim obiteljima u kojima oba roditelja mnogo rade i kada doðu kuæi, žele svoj mir. Zato æe im dati što god treba, samo da imaju taj neki mir. Treæa skupina roditelja su oni odrasli u lošim obiteljima koji su bili jako povrijeðeni. Oni ne žele ponoviti ta iskustva i misle da je sve bolje od vikanja.

Knjige o odgoju èesto uèe roditelje da je dobro suspregnuti ljutnju, da djeca uèe oponašanjem i da je dobro dati im primjer uravnoteženosti...
- Roditelji moraju nauèiti da emocijama ne mogu povrijediti dijete. Jedino što povrjeðuje dijete su rijeèi, a njih se ipak može odabrati. Djeca, osim toga, vrlo dobro osjeæaju kada ste prema njima iskreni, a kada glumite. Glumljeni mir je baš to – glumljena stvarnost, nešto lažno. Nema ništa loše u iskrenosti – naljute nas djeca, naljuti nas partner, naljute nas ljudi. Ako pokažemo te osjeæaje, dijete može nauèiti samo da je ljutnja prihvatljiva emocija – jer ona to i jest.


Vratimo se na popustljivost. Gdje je razlika izmeðu poštovanja djetetovih želja i popustljivosti?
- Roditelji su danas pobrkali želje i potrebe djece. Primjerice, veæina djece bila bi savršeno sretna da ih roditelji puste da jedu u nekom restoranu brze prehrane. To je djeèja želja, no djeèja potreba je imati uravnoteženu i zdravu prehranu. To su dvije razlièite stvari. Razlika je prilièno jasna, no da biste bez poteškoæa odreðivali što je djetetova legitimna želja, a što njegova stvarna potreba, morate imati dobru komunikaciju s njim, a to je èesto problem.

Imate li kakav primjer za to?
- Nedavno sam u Njemaèkoj radio sa 10 obitelji s tinejðerima. To su bile normalne obitelji s normalnim problemima. Veæina tih tinejdžera kazala je da ih roditelji nemaju vremena slušati ili èak da ih ne žele slušati. Roditelji su bili šokirani – bili su uvjereni da slušaju svoju djecu, da im posveæuju pažnju. No istina je da su roditelji rijetko posveæeni samo djeci. Èesto je upaljen TV ili razgovaraju na mobitel ili su na drugi naèin zabavljeni. Djeca su jako osjetljiva na to neposveæivanje pažnje, na takvu vrstu zanemarivanja. Naglašavam to jer su i odrasli osjetljivi. Zamislite da izaðemo na spoj. Naðemo se na Trgu bana Jelaèiæa i dok šeæemo, ja neprestano prièam na mobitel. Što biste mislili? Da sam nepristojan i sigurno me više ne biste željeli vidjeti. A mnogi roditelji rade toèno to i to svakodnevno: u jednoj ruci drže dijete, a u drugoj mobitel. Djecu to frustrira. Ali zamislite da se vaš suprug tako ponaša, da razgovara s vama jednim okom gledajuæi TV ili da šeæe uz vas i neprestano prièa na mobitel. I vi biste, siguran sam, postali frustrirani. I to s pravom.

Zaposleni roditelji se èesto pitaju koliko vremena treba provesti s djetetom. Imate li kakav savjet?
- Èesto me pitaju koliko se vremena treba igrati s djetetom. Nema pravog odgovora jer su ljudi razlièiti. Ja sam, recimo, od onih koji se ne vole previše igrati. Moja supruga se obožava igrati i može provesti èitav dan u igri s našim 2,5-godišnjim unukom. No ipak, kad me to pitaju, kažem: '30 minuta'. Ako imate dijete od dvije ili tri ili šest godina, dakle maleno dijete, to dijete svake veèeri treba spremiti na spavanje. To traje – koliko? Dvadeset minuta, možda pola sata. Tih pola sata za dijete je prilika da se pomazi i podruži s roditeljem, a za roditelja je to dar, prilika da se opusti, odmori, izbaci sav dnevni stres i napetost – tih pola sata s djetetom za roditelja je wellness!

Èesto se govori da dijete treba imati granice. Koliko ima istine u tome?
- Nema granica na svijetu koje su djetetu potrebne. Treba, naravno, paziti na praktièna pravila, poput prelaska ceste. Takoðer svaka obitelj ima neki svoj skup pravila koja joj pomažu da funkcionira, ali granice nisu ono što je potrebno djetetu. Jer, granice kriju opasnu zamku: naime, što je više granica, to je veæi rizik da æe dijete postati kriminalac.

A ako nema granica, kako postavljamo pravila dobrog ponašanja?
- Treba jednostavno i odluèno definirati sebe. Roditelj treba reæi: 'To mi se sviða' ili 'To mi se ne sviða'. Roditelj se neki put treba i naljutiti. Ponekad æe i vikati. To je sve u redu. Jedino pravilo je da treba biti iskren i govoriti istinu djeci, to u veæini sluèajeva riješi sve probleme.

A što je s fizièkim kažnjavanjem?
- Kada biste roditeljima u rodilištu pokazali njihove bebe i pitali ih hoæe li ih ikada udariti, svi bi vam vjerojatno rekli odluèno ne. No udarci se ponekad dogode. Èesto tim metodama pribjegavaju roditelji koji su i sami dobivali batine zbog pogrešaka. No udarci nisu rješenje – oni su ponavljanje starih obrazaca. Taj trenutak roditeljske nemoæi, kada roditelj osjeti poriv (ili to uèini) da udari dijete, trenutak je kada bi se roditelj morao suoèiti sa sobom i svojim odlukama. To je trenutak kada roditelj može rasti i shvatiti da ponavlja stare obrasce.

Što je djeci potrebno?
- Roditelji me èesto pitaju što je djetetu potrebno. Èesto se govori i o tome da je važno kvalitetno vrijeme s djetetom, no ja sam prema tom pitanju skeptièan. Da, potrebno je igrati se s djetetom – ako osjeæate tu potrebu. Roditelji moraju shvatiti da je igra djeèje carstvo. Djeca su obièno u svijetu odraslih. Odlaze na posao – jer vrtiæ jest posao, ponekad i veoma težak i naporan posao. No djeci je potrebno da roditelji, primjerice, odu u vikendicu. Potrebno im je da u toj vikendici rade sve stvari koje se ondje rade; da èiste, kopaju, ureðuju. Djeca moraju nauèiti kako biti odrasle osobe jer to inaèe nikada neæe nauèiti. Moraju gledati svoje roditelje kako rade odrasle stvari i kako žive odrasle živote, inaèe æe djeca odrasti, a nikada neæe nauèiti kako je to biti odrastao.

A što èiniti s djeèjom agresijom i lažima?
- Kad se pojavi agresija, roditelji èesto djetetu održe predavanje. Zaboravite predavanja! Ako dijete zna prièati, pitajte ga: 'Što želiš? Reci mi što želiš!' Ako dijete ne zna prièati, jednostavno mu recite: 'Dosta! Prestani!' Agresija kod male djece èesto se javlja iz benignog razloga: sitni mišiæi vrata još nisu razvijeni pa moraju koristiti ove koji jesu...
Takoðer djeca do 7 ili 8 godina imaju jako, jako živu maštu. Tako da oni u stvari ne lažu, to je jednostavno tako u njihovim glavicama. Postoje i sluèajevi kad djeèaci preuvelièavaju, posebno kada je rijeè o dogaðajima ili njihovim oèevima. To su djeca s jako niskom razinom samosvijesti. A djeca ponekad i lažu ako misle da se njihovi roditelji ne mogu nositi s istinom.

15.03.2012. u 19:33 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh

<	ožujak, 2012
P	U	S	È	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Protiv Nasilja

Napravi svoju znaèku


Web Counter
UREDNIŠTVO
Mare
Bugenvilija
- Posebni projekti:
Kuæanica u Japanu
- Lektura:
Zlica od Opaka
- Prijevodi sa njemaèkog:
Mag. Sanja Joviæ
- Prijevodi razni:
Kuæanica u Japanu

Buketiæ za Sanju, Zlicu i Kuæanicu u Japanu

E-Mail
protiv.nasilja@gmail.com

BANERI AKCIJE
Podržite našu akciju, preuzmite banere te ih stavite na vlastiti blog
ili web stranicu.


<A HREF="http://protivnasilja.blog.hr"><img src="http://img125.imageshack.us/img125/2612/broj3alg8.jpg " border="0" width="200" alt="Image Hosted by ImageShack.us" /></a>



<A HREF="http://protivnasilja.blog.hr"><img src="http://img88.imageshack.us/img88/3414/srcavratimohrvatskojosmub0.jpg " border="0" width="200" alt="Image Hosted by ImageShack.us" /></a>

LINKOVI i AUTORI OBJAVLJENIH TEKSTOVA

Julijana Adamoviæ, blogerica Zona O'Zona, je ponosna autorica ilustrirane brošure za djecu u "kojoj je jednostavnim i njima razumljivim rjeènikom objašnjeno što je to sud, svjedok, sudac i ostali sudionici (i gdje sjede), što je to kazneno djelo i, najvažnije, što je to svjedok i koliko je on važan". Danas sva djeca koja moraju na Opæinski ili Županijski sud u Vukovaru imaju priliku dobiti i proèitati ovu brošuru. Ponosne smo što je Julijana odabrala upravo ovaj blog za predstavljanje brošure Luka na sudu.





KORISNI LINKOVI:
Pravobranitelj za djecu:
Pravobranitelj za djecu
Što radi pravobranitelj za djecu:
Dužnosti pravobranitelja
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH - Lista svih centara socijalne skrbi
Centri socijalne skrbi u RH
Besplatna pravna pomoæ, link na brošuru. Tko ju dobiva, tko ju pruža itd.
Besplatna pravna pomoæ
Ministarstvo unutarnjih poslova
Nasilje u obitelji: zaštitne mjere i mjere opreza, sudionici nasilja, znakovi na žrtvi, znakovi i posljedice nasilja u obitelji kod djece, dužnost policije, savjeti žrtvi i ostalo na ovom linku: MUP o nasilju u obitelji
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika:
Kriminalitet na štetu djece i maloljetnika
Maloljetnièka delikvencija (ukljuèujuæi savjete roditeljima, nestanak maloljetnika iz roditeljskog doma i ostalo): Sve o maloljetnièkoj delikvenciji
Udruga Tiæ - Zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja.
Tiæ - zaštita djece od zlostavljanja i zanemarivanja
Humanitarna udruga "Mala Anja", roditelja koji nikad ne odustaju.
Humanitarna udruga Mala Anja
Blog Zaklade Ana Rukavina
ŽELIM ŽIVOT - blog Zaklade Ana Rukavina
Odlièno mjesto za skupljanje ideja za borbu protiv nasilja:
Obiteljski centar Virovitica (ovoga bi trebalo biti više)

Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja

Humanitarac Ðus
Ðus
Izvrsni tekstovi iz školstva, iz perspektive jednog profesora
Gospon Profesor


Blogeri i autori koji su dosada objavljivali tekstove na ovom blogu:


Brunhilda
Annabelle
primakka
Plava brazda
Irish Coffee
Lion Queen
Danica Cvorovic
vierziger
Dillusion
tièerica
Alkion
Zona O'Zona - Julijana Adamoviæ
Katrin Karall-Semler, MA
Invisible kid
Kuæanica u Japanu
Vaguely - maglovito
Tyche
Mala Anja
Mare
Gospon Profesor
Rudarka
Gustirna
Smijeh je trazila iliti marchelina
Ðus
Kanuny
JJA

Želimo objaviti i listu onih koji su voljni sudjelovati u akcijama "na terenu" kada do njih doðe.

Za sada objavljujemo listu VAS koji podržavate ovu akciju iako možda još ne pridonosite tekstovima i ime vam se ne nalazi na gornjoj listi. Bilo je dosta podrške po komentarima ali voljele bismo kad biste nam se još jednom posebno javili i naglasili da želite da se na ovom mjestu nalazi link na vaš blog.

Koraljna
Fotoprica blog
Pjesak u gaæama
Kinky Kolumnistica
Vierziger
DolphinA
Dipl. kuæanica
Dillusion
Alkion
Bookeraj
Anita
Mala Anja
Julijana7
Invisible kid
Mini Maxine
Brunhilda
Lion Queen
Èiovka
Champs-Eysees
Bijela Muzika